Clara (2018)

Znate koliko godina ima režiser ovog filma, Akash Sherman? 24. Wow.

Glavni lik u ovom filmu, naučnik dr Isaac Bruno je opsjednut svemirom i pronalaženjem znakova života na drugim planetama. No, postoji jedna tragedija koju mora da preboli, i koja je zapravo uzrok njegove opsjednutosti svemirom. S druge strane, u njegovom životu se pojavi misteriozna Clara, koja se ponudi da mu bude pomoćnik u analiziranju podataka iz svemira. No, postoji jedna tajna koju Clara čuva i koja će biti ključna u velikoj promjeni koja predstoji doktoru Brunu.

Razmišljao sam o tome koji bi mogli da budu uzroci zašto ovaj film nije daleko popularniji i zašto se o njemu ne priča više nego sad, jer nakon gledanja, smatram da treba da bude tako. Tema filma nije toliko kompleksna za praćenje, a sve naučne stvari koje laici ne bi skapirali su predstavljene dovoljno pojednostavljeno da bi mogli otprilike shvatiti šta se zbiva. Akash Sherman je napisao i scenario, kroz koji je uspio napraviti vrlo uvjerljive likove i poprilično snažne i emotivne konflikte kroz koji prolaze.

Clara i Isaac su poprilično različite osobe. On se trudi da bude objektivni, neemotivni naučnik, fokusiran na činjenice i podatke a ne na osjećaje, dok je Clara avanturista, umjetnica i ima romantičan pogled na svemir i na polje Brunovog istraživanja. Takvi likovi su me mnogo podsjetili na film I, Origins, koji ima vrlo slične premise, naučnika koji vjeruje podacima i njegovu partnerku koja daje priliku intuiciji i osjećajima.

Njihov odnos uopšte nije zašećerena romansa koju obično viđamo u limunadicama, nego poprilično realističan prikaz različitih osoba koje streme različitim stvarima, i ispitivanje da li one zapravo žele istu stvar, ali imaju različit put do njih? Takođe, valja spomenuti da neki dijelovi filma imaju nekakav spiritualni i nerealan dodir, kojemu ipak ne mogu puno zamjeriti jer je, na kraju krajeva, ovo režiserov umjetnički prikaz teme koju je izabrao da obradi.

Kao u filmovima I, Origins, Contact, Interstellar ili sličnima, režiseri idu dalje od nauke te postavljaju svoje umjetničke stavove na teme poput života poslije smrti, kontakta sa drugim životnim formama izvan naše planete, te naravno, emocija, ljudske povezanosti i ljubavi.

https://www.imdb.com/title/tt6613878/?ref_=nv_sr_1

BlacKkKlansman (2018)

Ku Klux Klan. Organizacija koja mrzi svaku drugu rasu i naciju osim bijele, i koja ima strahovito mnogo sličnosti sa fašizmom. Imaju dugačku i poprilično kompleksnu historiju postojanja te ne bih ovdje dužio o njima, nego bih da kažem utiske o ovom najnovijem filmu Spike Leeja.

Cijela premisa, o crncu koji se infiltrira u KKK mi je zvučala pomalo nevjerovatno prije gledanja, no kasnije su stizale nominacije za prestižne nagrade pa sam pomislio: "okej, možda ovo i valja, trebam da pogledam". Pošto do ovog nikada ni jedan film od Spike Leeja nisam gledao, nisam znao kakav stil da očekujem, te sam bio oslobođen bilo kakvih predrasuda ili nekih drugih dojmova koji bi mi mogli poremetiti gledanje.

BlacKkKlansman dolazi u periodu kada je rasizam ponovo aktuelna i goruća tema u Americi, što je naravno vrlo tužna činjenica. Na kraju filma su čak uključeni i videoisječci iz sukoba širom Amerike koji su se desili 2017-te godine, koji služe da pojačaju antirasističku poruku koju film sam po sebi već ima. Rađen po istinitoj priči, on govori o Ron Stallworthu, detektivu novajliji koji se odluči infiltrirati u lokalni ogranak Ku Klux Klana, u svom gradu Colorado Springsu. Ron razgovara sa vođama Klana preko telefona, a na terenu se njegov partner, Flip Zimmerman, bijelac jevrejskog porijekla, predstavlja kao on. Uporedo s tim slučajem, Ron će se zbližiti sa predsjednicom radikalne crnačke organizacije Black Panther, Patriciom Dumas, koja se agresivno bori protiv rasističkog odnosa lokalne policije prema crncima, ne znajući da Ron zapravo radi za njih.

Zbog sjajnog scenarija i vrlo dobre režije, cijela atmosfera u ovoj undercover operaciji ostavlja poprilično jak utisak napetosti i strepnje, jer shvatamo da je mnogo toga na kocki ako nešto pođe po zlu. Ron je preko telefona uspio da osvoji povjerenje Klana a Flip je sa odlaskom na teren i uživo susretima samo dopunio taj dojam, te ubrzo saznaju da KKK ne planira da bude pasivan, nego planiraju da pređu s agresivnih riječi na nasilna djela. Zbog toga cijela operacija kreće prema svom vrhuncu, koji prijeti da ugrozi, ne samo karijere nego i živote detektiva, te oni moraju da brzo donesu prave odluke.

https://www.imdb.com/title/tt7349662/?ref_=nv_sr_1

Behind the Curve (2018)

Ne znam odakle da počnem...

Pored filma, nauka je isto tako jedna od mojih strasti. Nisam nikakav naučnik, niti ekspert u istome, no zato sam neumoljiv i vrlo dosadan u postavljanju pitanja. Neumoljiv prema samom sebi i dosadan prema drugima kojima ih postavljam. Volio bih kada bih znao mnogo više nego što znam sad, no pošto je to nemoguće, moram da dajem povjerenje naučnim autoritetima u svijetu. No, postoji grupacija ljudi koji ne priznaju nikakve naučne autoritete, nego su razvili cijelo učenje, teoriju zavjere i na kraju, globalni socijalni fenomen zvani Ravna Zemlja.

U ovom dokumentarcu nećete čuti neke naučne pokušaje razotkrivanja ili uvjeravanja Ravnozemljaša da nisu u pravu, nego ćete slušati njih kako govore o svojim uvjerenjima, razlozima zašto su protiv oficijalne i općeprihvaćene ideje da je zemlja okrugla, kako planiraju da dokažu svoju teoriju te koje su poteškoće s kojima se oni bore u društvu. A da sve ne bi bilo pristrasno i jednostrano, čut ćemo i naučnike, fizičare, matematičare, astronaute i psihologe, koji daju svoja mišljenja, ne o nauci nego o samom fenomenu postojanja teorije Ravne Zemlje.

U jednom trenutku ćemo čak čuti i posljedice šikaniranja, marginaliziranja i diskriminacije Ravnozemljaša, koji su filmskoj ekipi dopustili i ekskluzivni pristup prvoj internacionalnoj konferenciji ravnozemljaške zajednice. S druge strane, čut ćemo i mišljenje naučnika o toj diskriminaciji, i načinima pristupa prema ravnozemljaškoj zajednici.

Moram priznati da su mi, osim moje znatiželje, motivacije da se još više i jače posvetim saznavanju šta je tačno a šta ne postale i teorije zavjere kao što je ova. Poprilično mi je nevjerovatno da pored silnog i ogromnog tehnološkog i komunikacijskog napretka još uvijek postoje ovakvi fenomeni i grupacije koje nude neku sopstvenu alternativu, koliko god ona bila bizarna i neodrživa.

"Behind the Curve" nam ne nudi svoje objašnjenje i stavove da li je zemlja zaista ravna ili okrugla, da li je u pravu zvanična nauka ili ravnozemljaška zajednica, nego nas pušta da, kroz isključivo socijalni i humanistički pristup sami dođemo do sopstvenih stavova o kome ćemo šta misliti. Isto tako nas podsjeća na veliku odgovornost koju nude autoriteti s obje strane, govoreći da ti isti autoriteti prenose znanje na buduće generacije, i da ne smijemo zaboraviti kako autoriteti od danas stvaraju društvo od sutra.

Da li će to društvo biti odgajano da prkosi nauci, da ništa ne uzima zdravo za gotovo i da misli svojom glavom, mi sami trebamo da izaberemo. Izuzetno je pohvalno pristati da promijenimo sebe kako bi potvrdili realnost, no izuzetno je opasno pokušavati promijeniti realnost samo da bi potvrdili sebe.

https://www.imdb.com/title/tt8132700/

Spider-Man: Into the Spider-Verse (2018)

Nisam čitao mnogo super hero stripova i nisam ni izbliza kompetentan da pravim poveznice između tog medija i filmskog medija. Zato u ovom tekstu nećete vidjeti fanboya, no svejedno je u zadnjih 10 godina film predstavio toliko mnogo junaka na velikom platnu i na televiziji da se s pravom može reći kako je sedma umjetnost i više nego bogata za uspoređivanje junaka iz ovog ili onog super hero ostvarenja.

Prva misao koja mi je došla, kada sam pogledao trailer prije par mjeseci, bila je "O ne, opet Spider-man." Kada pravite toliko filmova o jednom junaku, za koje znate da će ga pogledati milionska publika, jednostavno morate da ponudite nešto novo i drugačije što će se razlikovati od svojih prethodnika. To su kreatori ovog Spidermana znali pa su se zaista svojski potrudili da ovaj doživljaj i ova avantura nadmaši sve one koji su joj prethodili.

Ovaj Spider-man pravi šale na svoj račun i na račun pređašnjih filmova, parodira i donekle ismijava klišee u ostalim super hero ostvarenjima, te gradi neku svoju, originalnu i maštovitu priču. I ako to nije dovoljno, s animacijom i njenim stilom, raskošnoću i bojama su podigli standard na neke nove nivoe. To na ekranu izgleda tako lijepo, čarobno i šarmantno, zajedno sa novom i drugačijom pričom, za koju mislim da je dovoljno kompleksna da bi bila zanimljiva, a opet dovoljno jednostavna da bude zabavna.

Na ovom projektu je učestvovalo više animatora nego i na jednom filmu prije ovog, i mislim da se sve odlično isplatilo. Spider-man je na broju IMDb-ovoj listi najbolje ocijenjenih filmova na broju 26, kritike su ga pohvalile, zaradio je bogatstvo, ljudi su uživali i odlično se zabavili. Mislim da je ovaj Spider-man označio početak nekih novih poglavlja u svijetu animiranog super hero žanra.

https://www.imdb.com/title/tt4633694/?ref_=nv_sr_1

Kinsey (2004)

Film o seksu, bez puno seksa.

Trudim se da, kako kod filmova, tako i u životu, budem što neustrašiviji, nepristrasniji i objektivniji, onoliko koliko mogu u određenim trenucima. Postoje stvari, naravno, koje zaprijete da me uzdrmaju i da izgubim pribranost i povezanost sa onim racionalnim dijelom mozga. Jedna od tih stvari bila je večerašnji film, koji je, koliko god se ja trudio da budem trezven, ipak prikazao neke kontroverze na koje nisam mogao biti ravnodušan.

Ovo je priča o doktoru Alfredu Kinseyu, koji je bio biolog, entomolog, zoolog, ali ono što ga je učinilo svjetski poznatim, bila je seksologija. Kinsey je odradio ogromno metodološko istraživanje i ispitivanje preko cijelih Sjedinjenih Država, istraživajući seksualna ponašanja i kod muškaraca i kod žena. U filmu ćemo vidjeti početak, vrhunac, poteškoće i kraj njegovog kontroverznog i revolucionarnog istraživanja, u kojem je on u potpunosti izignorisao socijalne definicije morala, te se posvetio punoj naučnoj objektivnosti i opservaciji.

Malo je filmova čije su me teme uspjele ovoliko prodrmati kao što je Kinsey. Jedna od prvih misli koje su mi prošle kroz glavu bila je kako ovaj film, u koje god doba da se prikaže, izgledat će i zvučat će aktuelno. Ne zbog toga što je seks jedna od tabu tema, nego što je seks veoma univerzalna i svevremenska tema, ne samo za priču u filmovima, nego i u svim razgovorima na planeti od početka vremena. Kinsey nam je predstavljen kao čovjek koji postavlja neugodna pitanja o stvarima koje manje-više zanimaju svakoga, a opet daje slobodu ljudima da na ta pitanja odgovaraju sami.

Ono što su njegovi ispitanici smogli hrabrosti da ispričaju njemu, ljudi danas ispovijedaju po svim krajevima i rubovima interneta i društvenih mreža. A najvažnija pitanja koje film i tema postavljaju je možda sljedeće: Da li seks i naši stavovi o njemu otkrivaju o nama više nego što bi i ljudi i mi sami voljeli da znamo, i ako da, gdje je tačno granica na kojoj prestaje odobravanje i ravnodušnost a počinje zgražavanje i moralna osuda?

https://www.imdb.com/title/tt0362269/?ref_=nv_sr_2

Bronenosets Potemkin (1925)

Vrijeme je bilo da se posvetim djelima iz samih početaka sedme umjetnosti. Nisam baš neupućen, ali izuzetno sam daleko od detaljnog ili nekog enciklopedijskog znanja o filmovima koji datiraju gotovo koliko i umjetnost sama. Mnogo me zanima ruska kinematografija, s obzirom da su bukvalno prvi koji su uvidjeli prednosti i veliku magiju koju ima montaža. Jedan od pionira Sovjetske montaže je Sergei Mikhailovich Eisenstein.

1925 godine, Sovjetska Republika je slavila 20 godina od Prve ruske revolucije, te su planirali razni kulturno umjetnički program da obilježe godišnjicu, a u koji su htjeli da uključe i veliki film, historijski spektakl o samoj revoluciji. Najperspektivniji filmski umovi su se bacili na posao, a za režiju je bio zadužen Eisenstein, mladić koji je tada bio nepoznat široj javnosti i koji je prije toga radio u pozorištu te snimio samo jedan dugometražni film.

"Bronenosets Potemkin" (Battleship Potemkin) je rekreacija stvarnih događanja, kada je na vojnom brodu izbila pobuna, u vrijeme revolucionarnog ozračja Prve ruske revolucije. Nakon što građani Odesse saznaju da su oficiri hladnokrvno ubili jednog od mornara i vođu revolucije, i u njima će se pobuniti gnjev protiv carističke vlasti te će i oni na kopnu pokrenuti pobunu.

S obzirom na sve rečeno, jasno je da je ovaj film trebao da bude jedna obična komunistička propaganda, no srećom po filmsku umjetnost, osim što je priča o revoluciji, i sam Battleship Potemkin je bio revolucija. Eisenstein je prije ovog filma bio i filmski teoretičar, fokusiravši se na montažu. Koristeći nikad prije izvedene trikove u pričanju priče na ekranu, uspio je da probudi kreativnost kod njegovih sljedbenika u filmskoj industriji, ne samo u Rusiji, nego i u cijelom svijetu.

Sama priča je poprilično spektakularna i glomazna, no ne mogu kazati da sam previše oduševljen. Razlog za to je što sam, protiv svoje volje, već vidio brojne isječke iz filma, te je efekat iznenađenja morao da izostane. To ne znači da nisam uživao u dinamičnoj i grandioznoj radnji, i sigurno je da će mi Battleship Potemkin ostati urezan u sjećanju kao jedan nezaboravan i vrlo važan film, kojeg treba poštovati kao jednog od najbitnijih ikad snimljenih.

https://www.imdb.com/title/tt0015648/

Vratiće se rode 4/25

Švaba i Ekser su prespavali u Barandi jer im auto nije upalilo, pa će to da posluži za dodatno upoznavanje sa baka Ružom, i još par novih likova u selu. Dok spavaju, Milenko im očisti, opere i popravi golfa, te kad se probude ujutro, auto će biti spremno i moći će se vratiti u Beograd.

Njihov plan je prodati kuću i vratiti pare Duletu, koji je izuzetno ljut jer su mu opet prosuli priču a nisu donijeli novac. Dule im govori kako želi da pokrene sopstveni ilegalni biznis, prodaja droge, iako mu to najveći beogradski kriminalac Miki Nosonja neće dozvoliti zbog toga što bi mu tada postao konkurencija.

U ovoj epizodi sam primijetio dvije stvari: nevjerovatno je koliko se uvjerljivim čini atmosfera koju su kreatori stvorili. Kad god je Švaba u Tozinoj kući, čak se i ja osjećam nekako važno i paženo, dok kad god je suočen sa Duletom i životom u Beogradu, i mene isto pritisnu brige kao i njega. Način na koji su prikazani likovi i atmosfera su jednostavno savršeni, baš onakvi kakvi trebaju da budu,

Ono što mi je tek pretpostavka a što ne mogu da potvrdim, jeste to da mi se čini kako je od prve do zadnje epizode toliko mnogo improvizacije u glumi i međusobnim dijalozima, i da je to režiser Goran Gajić dopuštao. Vjerujem da je scenario sjajno napisan, no u nekim situacijama se zna dogoditi kako na trenutak ne vidim Švabu ili Eksera, nego Đurička, Bjelogrlića, i ostale.

Prethodna epizoda

https://www.imdb.com/title/tt1149865/?ref_=ttep_ep4

Sljedeća epizoda

WALL·E (2008)

Mi ljudi smo stvarno čudesna bića, jedina zasad poznata bića u univerzumu koja su sposobna da osjete emocije. U stanju smo da, vrlo iracionalno, pridamo važnost stvarima koje uopšte nisu žive, bar ne po definiciji koja određuje da smo mi živi. Povezujemo se sa raznim neživim predmetima, poklonima koje smo dobili, fotografijama, slikama, te drugim raznim rekvizitima koji nisu živa bića ali koje opet volimo.

NASA je jučer objavila da je Marsov rover Opportunity zvanično prestao sa misijom, kada je prestao da odgovara na signale sa Zemlje. Ko će znati šta mu se desilo, da li je zapeo u nekom jarku, da li mu je pješčana oluja na Marsu poremetila komunikacije ili pak neko treće, teško da ćemo saznati. Internet je preplavljen vijestima i statusima naučnih entuzijasta koji su uputili posljednji pozdrav ovom robotskom heroju, čija misija je trebala trajati 90 marsovih dana, ali je zapravo trajala nekih 14 godina. To me je podsjetilo na film o takvom jednom robotu za kojeg su se ljubitelji filma toliko povezali i zbog kojega su, ne sumnjam, pustili mnogo suza.

WALL·E je robot koji (živi?) na napuštenoj planeti Zemlji i čiji jedini zadatak je da sakuplja i slaže ogromni otpad koji je ostao nakon što je cijela ljudska vrsta otišla u Svemir. Zemlja je, zbog zagađenosti, ratova i ultimativnog trošenja njenih resursa proglašena kao nepristupačna za život, te sada na njoj samo obitavaju roboti kao što je WALL·E. No, sve će se promijeniti kada se na planetu spusti svemirski brod, bespilotna letjelica poslana od strane ljudi da izvidi je li Zemlja još uvijek ista, nepristupačna za život ili se situacija popravila.

WALL·E je, kada se sve oduzme i sabere, zapravo jedna od onih distopijskih radnji koja ima za cilj da nam pojača svjesnost o važnosti čuvanja jedine planete koju poznajemo na kojoj je moguć život. Kreatori i režiseri su pred sobom imali kompleksan i zahtjevan zadatak da kroz uglavnom vizuelnu naraciju, bez mnogo dijaloga, ispričaju jednu glomaznu, toplu, emotivnu i feel-good priču. Za mene su i više nego uspjeli u svojoj namjeri.

Priča je tako divno izbalansirana, da su u ovom animiranom filmu mogli da podjednako uživaju i djeca i odrasli ljudi. WALL·E se danas smatra jednim od najboljih i najljepših animiranih filmova modernog doba, ili ću ga makar ja takvim smatrati. Čuvajmo našu planetu, imajmo povjerenja u naučnike, pojačajmo svjesnost o čovječanstvu.

https://www.imdb.com/title/tt0910970/

A star is born (2018)

Dodjela Akademijinih nagrada, poznata pod nazivima Oskari, je najveći događaj u svijetu filmskih nagrada, iako je već odavno poznato da Oskari nisu mjerilo kvalitete, te da je Akademija daleko od objektivnosti. No, ljudi ih bez obzira na to prate i navijaju za svoje favorite svake godine. Što se tiče tih nagrada, više nego išta bih volio da Akademija konačno počne da nagrađuje filmove koji su to zaslužili i da porade na objektivnosti, jer jedan od dokaza za ovu nedosljednost i neobjektivnost je i film o kojem ću da napišem par stvari.

Tek poslije gledanja sam proguglao i otkrio da je ovo zapravo četvrti remake ove priče, i da je originalni film nastao još davne 1937. Nijednu od prethodnih verzija nisam gledao i to ide na moju sramotu. Sada bih da sramotu skrenem na sve mane koje film ima i zbog kojih nisam nimalo uživao u njemu.

Kad se sve sabere, oduzme, pomnoži i podijeli, Star is Born nije toliko loš film, muzički segmenti su mu jako dobri i pjesme koje su protagonisti izvodili mogu proći kao pop hitovi. No, sve ostalo je promašaj. Ako sam dobro shvatio, ovo je film o dvoje ljudi, muzičara koji se pokušavaju snalaziti u već zeznutom postmodernom svijetu u kojem umjetnici, tek otrgnuti od kandži anonimnosti, teško održavaju vezu sa onim što su bili i polako postaju ono na šta ih njihovo stvaranje tjera.

Jackson Maine je slavni rock muzičar koji u jednom nepoznatom transgender klubu naleti na djevojku zvanu Ally, koja pred 20-ak ljudi izvede pjesmu od Edith Piaf koja ga oduševi, te je on pozove na dejt. Nakon vrlo zbrzanih pretumbacija i komplikacija Ally postaje njegov duet partner i postaje poznata. Moralna dilema nastaje kada Ally dobije priliku da napravi solo karijeru u pop muzici i ta će odluka zauvijek da poremeti odnose koje njih dvoje imaju.

A sad, problemi i minusi u filmu: ako želite da snimite film o ličnom i intimnom životu dvoje ljudi koje cijeli svijet poznaje, ali mi gledatelji imamo malo bliži uvid u njihove privatne stvari, jednostavno je obaveza da se emotivno povežemo s likovima, da ih upoznamo u svakom bitnijem segmentu njihovog života prije slave i njihovog života dok ta slava teče. Takve naracije u ovom filmu nema. Film nam je objasnio da Jackson Maine ima problema s alkoholom i drogom, ali apsolutno nigdje nisam vidio neke dublje motive i neke razloge zašto je on postao alkoholičar i kakvi su tačno demoni s kojima se on suočava.

Ally, s druge strane, je takođe nedovoljno istražen lik. O njoj znamo samo to da živi s ocem koji je vozač za neke celebritije, i da je dala otkaz na nekom (?) poslu da bi se posvetila karijeri. To je sve, i to nije ni izbliza dovoljno. Vidjeli smo i da Jackson ima porodične probleme sa svojim bratom koji mu je menadžer benda (valjda?) ali i ta strana priče je šuplja i nikako ne služi upoznavanju i zbližavanju ni sa kim. Kad smo već kod benda, ni tu stranu nismo upoznali, nemamo pojma ni koliko ljudi ima Jacksonov bend, kakav je njegov odnos s njima, kako su se upoznali, kako su se skupili u bend, i tako dalje, i tako redom.

Ovaj segment razrade likova je trebao da bude najvažniji jer je on taj koji nas upoznaje s protagonistima, ali pošto je on zakazao, teško je očekivati da ga ostali segmenti izvade. Dijalozi su slabašni, režija je tek malo bolja, čak me je i montaža nervirala jer su se scene tako brzo i nesuvislo redale i to mi nije nimalo pomoglo da skapiram šta se dešava i šta to gledam.

Dakle, da zaključim: neistraženi i vrlo loše napisani likovi su propustili da se dogodi neko emotivno povezivanje s njima, za koje smatram da je trebalo biti najvažnije, a pošto je to zakazalo, sve ostalo počiva na vrlo klimavim nogama. 8 nominacija za Oskara je ogromno pretjerivanje.

https://www.imdb.com/title/tt1517451/?ref_=nv_sr_1

Vratiće se rode 3/25

Treća epizoda ima samo jednu svrhu: da nam zagolica radoznalost jer nam predstavlja mnogo novih likova koji naizgled nemaju mnogo veze sa protagonistima, osim činjenice da oni žive u Barandi, u koju su došli Švaba i Ekser. Njih dva su sa golfom upali u baru koja je na zemljištu izvjesnog Sime, za kojeg će se kasnije ispostaviti da već duže vrijeme naplaćuje to što će ljude izvući iz bare.

Vidjet ćemo i ostale stanovnike Barande, kao što su Boro i Pero, dva brata. Pero je biznismen i političar i on je simbol modernih trendova koji dolaze u Barandu, dok je Boro ponosni i tvrdoglavi paor koji je simbol tradicije i života kojim Baranda već dugo živi. Borine kćerke su također sukob različitosti, Nadica želi da vidi svijet, ekstrovert je i želi da pobjegne iz Barande, dok je Slavica romantik, povučena i vezana za Barandu.

Raka živi sa dvije žene i njegovu priču ćemo još bolje da čujemo u daljim epizodama. S prvom ženom ima dvoje male djece i njih troje žive u jednoj kući, dok Raka s drugom i mlađom ženom živi u drugoj. Milenko je čovjek čije smo monologe slušali na početku prethodnih epizoda i on će da provede Eksera kroz selo kako bi otišli da se dogovore sa Simom da mu izvuku auto iz kaljuge.

Kao što već rekoh, epizoda nam predstavlja nove likove ali ne upoznaje nas sa svim detaljima iz njihovih života, nego tek onoliko da nam podstakne radoznalost, jer su svi likovi vrlo neobični i svako od njih ima svoju priču, posebnu i jedinstvenu. "Vratiće se rode" univerzum je sada postao mnogo bogatiji i da mi je kojim slučajem ovo prvo gledanje serije, a ne peto, ova epizoda bi me definitivno zarobila, privukla i zaintrigirala.

Prethodna epizoda

https://www.imdb.com/title/tt1143824/?ref_=ttep_ep3

Sljedeća epizoda

Lost in Space (2018) S1E1: Impact

Volim svemir i zbog toga volim serije čija radnja se dešava u istom. Svemir je izuzetno fascinantan fenomen jer u njemu ne postoji granica za maštanje i izmišljanje priča. No, on ipak nije za izuzetno slabe scenariste kao što su ovi koji su pisali prvu epizodu ove serije koju sam počeo da gledam.

Mislim da sam čak u jednom trenutku vrlo iznervirano lupao po krevetu kad su mi se sve nelogičnosti, gluma koja je gotovo pa transfer blama i priča prepuna rupa skupile u jednu tačku, nakon što sam bio svjedok najlošijem dijalogu koji sam ikad i igdje vidio. Neću trošiti puno vremena da objašnjavam silne nedosljednosti za koje uopšte nisam siguran kako su dobile zeleno svjetlo da se prenesu na ekran, ali vjerujte da bi ih mogao nabrojati sigurno više od 20.

Ruku na srce, prvo pola epizode mi je bilo OK jer sam vrlo naivno pomislio da će sva pitanja koja imam, a koja se tiču kostura priče, biti odgovorena, no kasnije je sve otišlo dođavola i jedva sam epizodu priveo kraju. U suštini, radnja govori o porodici Robinson, koja putuje na svemirskom brodu Jupiter kojemu je cilj izvanzemaljska kolonija i preseljavanje ljudi na druge planete. U prvoj epizodi uopšte nije bilo riječi o razlozima napuštanja zemlje (je li se desila kakva globalna katastrofa ili šta već), no zato je bilo upoznavanja sa članovima ove petočlane porodice. Kroz retrospekciju smo saznavali njihove međusobne odnose i život koji su imali prije polaska na put na drugu planetu.

Nakon što se njihov šatl spusti na nepoznatu planetu, cijela prva epizoda će biti fokusirana na spašavanje jednog od njih iz leda, dok će drugo dijete da se zbliži sa nepoznatim vanzemaljskim robotskim oblikom života.

Izuzetno sam razočaran jer je svaki segment, osim spektakularne kompjuterske grafike svemira, bio više nego loš. Dijalozi, logika priče i nezanimljivi likovi. Ipak, ostavljam prostora da sljedeće epizode odgovore na neka pitanja i razjasne neke stvari, jer ovo što sam vidio gotovo da vrijeđa moju inteligenciju.

https://www.imdb.com/title/tt6112292/?ref_=ttep_ep1

Sljedeća epizoda

Lieksa! (2007)

Već duže vremena sam fan finskog symphonian metal benda Nightwish. Kada sam pogledao njihov spot za pjesmu "While your lips are still red", u komentarima sam pročitao da su u njemu korištene scene iz filma Lieksa! (na engleski prevedeno kao The Matriarch). Odmah sam se bacio na surfanje i njuškanje po internetu da bih ga pronašao, i prošao sam pravu muku Isusovu dok nisam pogodio link koji radi. Ni engleski prevod nije bio nešto spektakularan (prevod na naš jezik nisam ni pokušavao naći), te ako sam šta pogrešno shvatio, krivica ide na nepostojanje adekvatnog i ispravnog prevoda. 

Lieksa! je priča o porodici Koppelo, koji o sebi drže mit da su nasljednici one loze njihovih predaka koji su bili glavni krojači ruskom caru Nikolaju II. Iako su se srozali dotle da žive u pokretnim kamp kućicama i postavljaju svoje šatore ondje gdje im je u tom trenutku najprijatnije, njihov ponos je još uvijek velik, jer duboko i istinski vjeruju da su njihovi preci šili odjeću za velikog ruskog cara. 

Jedne noći naiđu na nepoznatog mladića, kojem su prethodno razbojnici opljačkali auto i ostavili ga na hladnoći. Mladić izgleda totalno depresivan i isključen iz svega, te kad mu ne uspiju čak ni saznati ime jer on odbija da govori, oni ga uzimaju pod svoje i daju mu krov nad glavom. Glava porodice je Martta, i njena kćerka Lara počne da razvija emocije prema mladiću, no Lara je već dugo obećana njihovom daljnjem rođaku Laszlu, sitnom kriminalcu koji je sa pogrešnim ljudima upao u probleme, te planira da Laru natjera na prostituciju kako bi se izvukao iz dugova. Takvi događaji će potresti porodicu Koppelo koja će morati da pronađe novi smisao u svojim životima i izbori se sa neprijateljima koji su daleko moćniji od njih. 

Lieksa! je u suštini vrlo solidan i jako emotivan film, koji mi je ponudio pogled na drugu kulturu i skrenuo pažnju sa holivudskih djela koja su, kako svi znamo, nama svima vrlo lako dostupna. No, velika nepravda je što filmovi ovakvog kalibra, koji bi sigurno mogli da stoje rame uz rame sa svjetski poznatim remek-djelima, nisu lagano dostupni nego se mora roviti po bespućima interneta kako bi se pružila prilika da se za njega čuje i da se pogleda. 

Ništa ne znam o finskoj kinematografiji i totalno sam neupućen, no ako je Lieksa!, na kojeg je palo poprilično puno prašine zaborava jedno jako dobro ostvarenje, zamislite samo koliko, tamo negdje u širinama naše ogromne planete, postoji sličnih stvaranja za koje nikada nećemo čuti jer postoji veliki disbalans u marketingu i distribuciji filmova. Zahvaljujući Nightwishu (čiji osnivač Tuomas Holopainen potpisuje muziku za Lieksu!), koji je makar za mene učinio ovaj film poznatim, odlučio sam da napišem ovaj tekst i želim da budemo svjesni kako činjenica da se neki film mnogo forsira i mnogo je uloženo u marketing, uopšte nije pokazatelj da filmovi koji nam se nude jesu sve što postoji. 

Uvjeren sam da ih ima mnogo, koji će zauvijek ostati ispod radara zato što filmski marketing uzrokuje poprilično veliki disbalans u dostupnosti onoga što poželimo gledati. 

https://www.imdb.com/title/tt0944114/?ref_=nv_sr_1

Extinction (2018)

Pogledate trailer, pomislite: Ah, ne opet film o tome kako nas istrebljuju vanzemaljci. Uključite film, sa dozom rezerve i tragovima cinizma jer mislite da nećete vidjeti neki novi narativ u ovom vanzemaljsko distopijskom žanru, no onda ga pogledate do kraja i shvatite koliko ste se zeznuli.

Nijednu jedinu rečenicu neću da pomenem o radnji, jer svaki detalj je vrlo pažljivo namješten kako bi se, negdje na sredini, otkrio plot twist koji sigurno niste mogli očekivati. Na početku, svi segmenti filma možda mogu da izgledaju nejasno (makar je meni bilo tako), jer se tu i tamo, kroz dijaloge i povremene fleš bekove pojavljuju stvari koje nemaju veze ni sa čim. No, povezivanje će da dođe, samo treba pričekati.

Pošto sam vrlo iznenađen originalnom idejom i pošto mi je tradicija nakon pregledanog filma otići i pregledati ocjene i/ili recenzije, ostao sam zaprepašten koliko su te ocjene male. IMDb, Rotten Tomatoes, Metascore, svi posjetioci i korisnici tih stranica su film ocijenili loše. Ne dajte da vas to obeshrabri. Extinction sigurno nije film u rangu sa klasicima ovog žanra i tu i tamo postoje stvari u kojima nije briljirao, no za mene je sve nadoknađeno jednom novom pričom koju baš i ne viđamo kada gledamo distopijske filmove.

Možda nije materijal za prestižne nagrade, ali je i više nego solidan za zabavno filmsko veče uz jedno vrlo kvalitetno djelo.

https://www.imdb.com/title/tt3201640/?ref_=nv_sr_1

Nocturnal Animals (2016)

Ljubav. U isto vrijeme i najljepša i najružnija emocija koju osoba može da ima. Ovaj film je priča o ljubavi, mržnji i osveti.

Susan Morrow je bogata vlasnica umjetničke galerije koja svoj život živi na vrlo hladan i promišljen način. Jednog dana, poštom joj stiže knjiga koju je napisao njen bivši muž, Edward Sheffield i koju je posvetio njoj. To je malo potrese i prisjeti se njene veze s njim, stvari koje su prošli skupa i jedne užasne nepravde koju mu je pričinila. Roman koji će pročitati će je vratiti u prošlost i natjerati da preispita samu sebe i odluke koje je donosila. Priču iz romana koju Susan čita gledat ćemo na ekranu kao film za sebe. Radnja prati tročlanu porodicu koja odlazi na odmor i koja nailazi na problematične i pijane tipove koji će im napraviti velike probleme.

Dok traje radnja, tako traju i Susanini flešbekovi na prošlost sa Edwardom, tako da se radnja zapravo odvija na tri strane: priča iz romana, Susanine reakcije na čitanje romana i retrospektivni momenti koje roman izaziva kod Susan. Sve ono što će Susan pročitati je zapravo Edwardova umjetnička interpretacija svega što se desilo u njihovom braku.

Film na originalan i zanimljiv način govori o osveti, koja je uvijek bila privlačan motiv kod filmaša. Upoznavanje sa likovima i njihovim motivima, zatim prikazivanje nepravde koja će uzrokovat želju za osvetom, sve to uzrokuje veliku povezanost sa likovima koju ćemo osjetiti od samog početka. No, da bi dojam osvete bio veći, cijeli film je kreiranje atmosfere a tek na kraju vidimo potez kojim se zapravo Edward osvećuje.

https://www.imdb.com/title/tt4550098/?ref_=nv_sr_1

Velvet Buzzsaw (2019)

Odmah da kažem da sam uživao u filmu od prve do posljednje minute. Sad ću probati da objasnim zašto.

Nisam ljubitelj neoriginalnosti i kopiranja, ne samo u filmu ili umjetnosti, nego u bilo čemu. Brzo mi postaje dosadno kada se razgovori između ljudi iz moje okoline ponavljaju i kada se koriste jedne te iste fraze. Priznajem, u rijetkim situacijama ne postoji ništa drugo što se može uraditi ili kazati a da ne bude kopiranje, no to su ipak rijetke situacije. Za razliku od njih, uvijek je osvježavajuće vidjeti nešto novo, drugačije, urađeno na novi način ili makar iz nove perspektive.

Velvet Buzzsaw je upravo takvo djelo u filmskoj umjetnosti. Počevši od samog univerzuma i ambijenta u kojem je smješten pa do čak i imena likova u filmu, Velvet Buzzsaw nam priča o temi o kojoj smo možda već čuli ponegdje, ali je definitivno nismo čuli niti vidjeli ispričanu na ovakav način. Evo o čemu se radi:

Recepcionerka u najvećoj i najpoznatijoj umjetničkoj galeriji u Los Angelesu jednog dana pronalazi mrtvu osobu u hodniku zgrade u kojoj živi. U njegovom stanu otkrije ogroman broj slika i radova, i odluči da ih gurne u opticaj i pokuša da postane bogata zahvaljujući njima. Neću više ništa da kažem za radnju jer bi svako daljnje otkrivanje radnje bio spojler.

Osim nje, u priču će da budu uključeni i mnogi drugi likovi, koji će na ovaj ili na onaj način biti umiješani sa novootkrivenim umjetnikom i njegovim stvaranjima. Ljudi koji učestvuju u radnji su napisani i stvoreni vrlo originalno, svako sa svojim težnjama i ciljevima i svako sa svojim mentalitetom i načinom djelovanja prema istima. Zapanjen sam koliko se likovi iz filma razlikuju od ljudi iz svakodnevnog, normalnog svijeta, a u isto vrijeme je njihova suština zapravo ista kao i kod svake osobe na svijetu.

Volim da mislim kako je Dan Gilroy, režiser i scenarista, zapravo želio da nam kaže kako stvaranje umjetnosti nije nimalo lagan posao, i to bi mogla da bude cijela pouka filma sažeta u jednu rečenicu. S druge strane, koliko god pouka izgledala jednostavno ili možda banalno, ipak je njeno pričanje izuzetno široko, maštovito, napeto i možda čak i jezivo.

Ukazao bih samo na pojedine mane u filmu, a to su pojedine nejasnoće u prikazu motiva kod nekih od likova, zato što u nekim trenucima nisam do kraja razumio postupke i odluke kod njih. Iako su prikazani vrlo trodimenzionalno, cijeli dojam ne bih nazvao baš najpotpunijim.

https://www.imdb.com/title/tt7043012/

House of Cards S1E9: Chapter Nine

Nakon dvije laganije epizode u kojima smo predahnuli od kompleksne radnje i majstorskih manipulacija, serija se vraća na istu onu dinamičnost koju je imala od početka. Sada se dešavaju sljedeće stvari:

Frank se vraća na rad na Russoovoj kampanji, i jedan od najvažnijih segmenata je usvajanje novog pro-ekološkog zakona koji će Russou pomoći za otvaranje novih radnih mjesta u njegovoj rodnoj državi Pennsilvaniji. Potpredsjednik Amerike, Jim Matthews, je takođe iz Pennsilvanije i njen je bivši guverner, te Russo odlazi na promotivne turneje po državi zajedno sa potpredsjednikom, no Matthews mu ne vjeruje te mu ne daje podršku i sabotira ga.

Paralelno s tim, Remy Danton, koga sam pominjao u prethodnim epizodama, nije sretan zbog novog zakona koji Frank pokušava da progura kroz Kongres, te pokušava da utiče na isti obećavajući velika ulaganja od korporacije koju Remy predstavlja, Sancorp. Remy objašnjava da Sancorp ima interese u naftnim bušotinama u Pennsilvaniji koje neće biti dozvoljene ako zakon prođe. U priču je takođe uključena i Claireina organizacija, C.W.I, koja je pomogla Russou oko sastavljanja zakona, jer se C.W.I i bavi kopanjem za svježim izvorima vode.

Priča se zakomplikuje kada Claire ne može da dobije pošiljku opreme koja zaglavi u Južnom Sudanu, državi s kojom Amerika prekida diplomatske odnose. Kada Frank ne uspije da povuče nikakve zvanične niti nezvanične veze kako bi Claire dobila podršku, Claire mu govori da jedina osoba koja bi joj mogla pomoći jeste Remy. No, Frank ne želi ni da čuje za to, jer su trenutno on i Remy protivnici oko usvajanja zakona.

Frank je uspio da pridobije gotovo sve potrebne glasove, osim dva kongresmena koji nisu sigurni da li je taj zakon dobar ili ne, te im Frank ugovara sastanak sa Claire, koja ih treba ubijediti, segment po segment, zašto trebaju glasati ZA. No, Claire se odlučuje na nešto drugo. Pošto je već kontaktirala Remyja i rekla mu da sredi dobijanje njene pošiljke u zamjenu za opstruiranje novog zakona, ona kongresmene ubijedi u suprotno. Dok Frankov tim prati sjednicu kongresa i brojanje glasova očekujući pobjedu, doživjet će šok kada vidi da zakon nije izglasan i da fale dva glasa.

Propustio sam napomenuti još mnogo sitnijih pozadinskih priča koje se odvijaju između ostalih likova, Zoe Barnes, Janine Skorsky, Lucas Goodwin itd, jer tekst bi stvarno bio predugačak i vjerovatno nezanimljiv i smarajući. No, za sve one koji pogledaju epizodu, obećavam, ona je sve osim smarajuća.

Prethodna epizoda

https://www.imdb.com/title/tt2248426/?ref_=ttep_ep9

Sljedeća epizoda

The Great Wall (2016)

Kada se ovaj film tek najavljivao i kada sam mu vidio trailer prije 3 godine, pomislio sam da bi možda mogao da bude glupost. Priča o Kineskom zidu, čudovištima koji napadaju i vojsci koja ga brani. Tada mi je stvarno izgledao djetinjasto. 

William i Tovar su zapadnjački trgovci, koji su krenuli u Kinu da kupe legendarni "Crni prah", tojest barut od kineske vojske. Na putu do tamo će izgubiti sve ljude i samo njih dva će živi stići do Kineskog zida gdje će ih vojnici zarobiti. William i Tovar saznaju da vojska očekuje napad čudovišta koja se svakih 60 godina bude iz planine i pokušavaju da prođu preko zida i ubijaju. Vrlo napredna kineska vojska u svom arsenalu ima razna oružja koja William i Tovar nikad prije nisu vidjeli. 

Uskoro William i Tovar saznaju da Kinezi ne žele da prodaju barut, jer smatraju da je to opasno oružje i moglo bi se koristiti za nanošenje zla jedni drugima. Čak ga i oni upotrebljavaju protiv čudovišta samo onda kada moraju. Njih dvojica upoznaju još jednog zapadnjaka, Mr Ballarda, koji je u Kinu došao iz istog razloga kao i oni, ali Kinezi ga nisu pustili kući već 25 godina. On i Tovar odluče da iskoriste borbeno stanje na Zidu da bi pobjegli odatle, sa barutom i ostalim oružjima, no William se nećka i ima moralnu dilemu. 

U ovaj film je uloženo 135 miliona dolara i slovi za najskuplji kineski film svih vremena. S jedne strane, spektakularne scene borbi i bitaka sa čudovištima su sjajni, a s druge, kada govorimo o priči, moram kazati da je napisana sa ne tako malim brojem klišea koje smo već viđali u ratnim filmovima ovakvog žanra. No, likovi ipak nisu toliko dosadni i jednodimenzionalni kako sam očekivao, te čak imamo i tragove ispitivanja ljudske prirode, časti, morala i ispravnosti u odlukama. Takve stvari se ne događaju toliko često u akcionim spektaklima, pa tako film ne bi trebao biti samo nagomilane scene akcije, krvi i ubijanja, nego ima i o nečemu da se makar malo promisli. 

https://www.imdb.com/title/tt2034800/?ref_=nv_sr_1