Dodjela Akademijinih nagrada, poznata pod nazivima Oskari, je najveći događaj u svijetu filmskih nagrada, iako je već odavno poznato da Oskari nisu mjerilo kvalitete, te da je Akademija daleko od objektivnosti. No, ljudi ih bez obzira na to prate i navijaju za svoje favorite svake godine. Što se tiče tih nagrada, više nego išta bih volio da Akademija konačno počne da nagrađuje filmove koji su to zaslužili i da porade na objektivnosti, jer jedan od dokaza za ovu nedosljednost i neobjektivnost je i film o kojem ću da napišem par stvari.
Tek poslije gledanja sam proguglao i otkrio da je ovo zapravo četvrti remake ove priče, i da je originalni film nastao još davne 1937. Nijednu od prethodnih verzija nisam gledao i to ide na moju sramotu. Sada bih da sramotu skrenem na sve mane koje film ima i zbog kojih nisam nimalo uživao u njemu.
Kad se sve sabere, oduzme, pomnoži i podijeli, Star is Born nije toliko loš film, muzički segmenti su mu jako dobri i pjesme koje su protagonisti izvodili mogu proći kao pop hitovi. No, sve ostalo je promašaj. Ako sam dobro shvatio, ovo je film o dvoje ljudi, muzičara koji se pokušavaju snalaziti u već zeznutom postmodernom svijetu u kojem umjetnici, tek otrgnuti od kandži anonimnosti, teško održavaju vezu sa onim što su bili i polako postaju ono na šta ih njihovo stvaranje tjera.
Jackson Maine je slavni rock muzičar koji u jednom nepoznatom transgender klubu naleti na djevojku zvanu Ally, koja pred 20-ak ljudi izvede pjesmu od Edith Piaf koja ga oduševi, te je on pozove na dejt. Nakon vrlo zbrzanih pretumbacija i komplikacija Ally postaje njegov duet partner i postaje poznata. Moralna dilema nastaje kada Ally dobije priliku da napravi solo karijeru u pop muzici i ta će odluka zauvijek da poremeti odnose koje njih dvoje imaju.
A sad, problemi i minusi u filmu: ako želite da snimite film o ličnom i intimnom životu dvoje ljudi koje cijeli svijet poznaje, ali mi gledatelji imamo malo bliži uvid u njihove privatne stvari, jednostavno je obaveza da se emotivno povežemo s likovima, da ih upoznamo u svakom bitnijem segmentu njihovog života prije slave i njihovog života dok ta slava teče. Takve naracije u ovom filmu nema. Film nam je objasnio da Jackson Maine ima problema s alkoholom i drogom, ali apsolutno nigdje nisam vidio neke dublje motive i neke razloge zašto je on postao alkoholičar i kakvi su tačno demoni s kojima se on suočava.
Ally, s druge strane, je takođe nedovoljno istražen lik. O njoj znamo samo to da živi s ocem koji je vozač za neke celebritije, i da je dala otkaz na nekom (?) poslu da bi se posvetila karijeri. To je sve, i to nije ni izbliza dovoljno. Vidjeli smo i da Jackson ima porodične probleme sa svojim bratom koji mu je menadžer benda (valjda?) ali i ta strana priče je šuplja i nikako ne služi upoznavanju i zbližavanju ni sa kim. Kad smo već kod benda, ni tu stranu nismo upoznali, nemamo pojma ni koliko ljudi ima Jacksonov bend, kakav je njegov odnos s njima, kako su se upoznali, kako su se skupili u bend, i tako dalje, i tako redom.
Ovaj segment razrade likova je trebao da bude najvažniji jer je on taj koji nas upoznaje s protagonistima, ali pošto je on zakazao, teško je očekivati da ga ostali segmenti izvade. Dijalozi su slabašni, režija je tek malo bolja, čak me je i montaža nervirala jer su se scene tako brzo i nesuvislo redale i to mi nije nimalo pomoglo da skapiram šta se dešava i šta to gledam.
Dakle, da zaključim: neistraženi i vrlo loše napisani likovi su propustili da se dogodi neko emotivno povezivanje s njima, za koje smatram da je trebalo biti najvažnije, a pošto je to zakazalo, sve ostalo počiva na vrlo klimavim nogama. 8 nominacija za Oskara je ogromno pretjerivanje.
https://www.imdb.com/title/tt1517451/?ref_=nv_sr_1
Nema komentara:
Objavi komentar