Odmah da kažem da sam uživao u filmu od prve do posljednje minute. Sad ću probati da objasnim zašto.
Nisam ljubitelj neoriginalnosti i kopiranja, ne samo u filmu ili umjetnosti, nego u bilo čemu. Brzo mi postaje dosadno kada se razgovori između ljudi iz moje okoline ponavljaju i kada se koriste jedne te iste fraze. Priznajem, u rijetkim situacijama ne postoji ništa drugo što se može uraditi ili kazati a da ne bude kopiranje, no to su ipak rijetke situacije. Za razliku od njih, uvijek je osvježavajuće vidjeti nešto novo, drugačije, urađeno na novi način ili makar iz nove perspektive.
Velvet Buzzsaw je upravo takvo djelo u filmskoj umjetnosti. Počevši od samog univerzuma i ambijenta u kojem je smješten pa do čak i imena likova u filmu, Velvet Buzzsaw nam priča o temi o kojoj smo možda već čuli ponegdje, ali je definitivno nismo čuli niti vidjeli ispričanu na ovakav način. Evo o čemu se radi:
Recepcionerka u najvećoj i najpoznatijoj umjetničkoj galeriji u Los Angelesu jednog dana pronalazi mrtvu osobu u hodniku zgrade u kojoj živi. U njegovom stanu otkrije ogroman broj slika i radova, i odluči da ih gurne u opticaj i pokuša da postane bogata zahvaljujući njima. Neću više ništa da kažem za radnju jer bi svako daljnje otkrivanje radnje bio spojler.
Osim nje, u priču će da budu uključeni i mnogi drugi likovi, koji će na ovaj ili na onaj način biti umiješani sa novootkrivenim umjetnikom i njegovim stvaranjima. Ljudi koji učestvuju u radnji su napisani i stvoreni vrlo originalno, svako sa svojim težnjama i ciljevima i svako sa svojim mentalitetom i načinom djelovanja prema istima. Zapanjen sam koliko se likovi iz filma razlikuju od ljudi iz svakodnevnog, normalnog svijeta, a u isto vrijeme je njihova suština zapravo ista kao i kod svake osobe na svijetu.
Volim da mislim kako je Dan Gilroy, režiser i scenarista, zapravo želio da nam kaže kako stvaranje umjetnosti nije nimalo lagan posao, i to bi mogla da bude cijela pouka filma sažeta u jednu rečenicu. S druge strane, koliko god pouka izgledala jednostavno ili možda banalno, ipak je njeno pričanje izuzetno široko, maštovito, napeto i možda čak i jezivo.
Ukazao bih samo na pojedine mane u filmu, a to su pojedine nejasnoće u prikazu motiva kod nekih od likova, zato što u nekim trenucima nisam do kraja razumio postupke i odluke kod njih. Iako su prikazani vrlo trodimenzionalno, cijeli dojam ne bih nazvao baš najpotpunijim.
https://www.imdb.com/title/tt7043012/
Nema komentara:
Objavi komentar