Cosmos (1980) E3: Harmony of the Worlds

"Kepler accepted the hard truth over his dearest illusions. That is the heart of science."

S tim citatom Carl Sagan završava treću epizodu svog Cosmos serijala, koju je počeo sa opisivanjem i kritikom pseudo-nauke: astrologije.

U čemu je razlika između astrologije i astronomije? Danas, u modernom dobu, ta je razlika ogromna. Astrolozi su ljudi koji iz položaja zvijezda tumače sudbine ljudi, koje su rasporedili u horoskopske znakove. Astronomi su ljudi koji posmatraju zvijezde i pokušavaju prodrijeti u njihovu suštinu. Astrolozi su, manje-više, prodavači magle. Astronomi su naučnici.

Astrologija i astronomija su uvijek bile slične i bliske jedna drugoj, no onda se pojavio Johanes Kepler, čovjek koji je prvo teoretizirao, pa onda matematički, neoborivo dokazao na koji način se planete, uključujući i Zemlju, kreću oko Sunca. Carl Sagan nas u ovoj epizodi, nakon nekoliko rečenica o besmislenosti, nelogičnosti i nejasnosti astroloških tekstova i horoskopa, vodi u detaljna istraživanja Johanesa Keplera. Kroz detalje njegovog ne baš tako laganog života, saznat ćemo na koje je to načine Kepler neumorno tražio tačne i precizne matematičke definicije koje će smiriti njegovu radoznalost i želju za istinom.

U recenziji za prvu epizodu kazao sam kako postoje ljudi koji pričaju protiv zvanične nauke, i njihov skepticizam je pohvalan. Tako je radio i Kepler, koji je stao na žulj objema crkvama tog doba, i katoličkoj i protestantskoj, jer su te crkve smatrale njegov rad heretičkim i opasnim. On je, bez obzira na opasnosti, iskazivao protivljenje prema tadašnjim zvaničnim stavovima i tražio bolja objašnjenja. No, današnji skeptici, pobornici nebuloznih teorija zavjere, imaju samo snagu da blebeću protiv nečega, ne nudeći nikakve protuargumente. Kepler je svoje protuargumente tražio cijeli život, i uspio ih je naći. Bio je prvi u historiji čovječanstva koji je dokazao na koje načine funkcioniše solarni sistem.

A sve to je uradio bez pomoći teleskopa ili bilo kakvog drugog tehničkog pomagala. Sve što je imao bila je matematika, geometrija, tvrdoglava upornost i teško utaživa radoznalost.

Prethodna epizoda

https://www.imdb.com/title/tt0759807/?ref_=ttep_ep3

Sljedeća epizoda

Fear and Desire (1953)

Ovo mi je tek treći Kubrickov film. Pripremao sam se da se posvetim njegovoj kinematografiji, no čekao sam da mi se stvori malo više vremena, kako bih ga mogao uložiti na razmišljanje i kontemplaciju. Toliko mnogo hvale je rečeno o Kubricku, pa mi njegova filmografija izaziva specijalnu pažnju.

Fear and Desire je njegov prvijenac, kojim je Kubrick bio toliko razočaran da je pokušao uništiti svaku njegovu kopiju, da bi osigurao da ga niko nikad više ne pogleda. Smatrao se izgubljenim sve do 2010 godine, kada je pronađen u filmskoj laboratoriji u Portoriku. Cijeli film je sada dostupan na youtube, te sam odlučio da, ako ću se već posvetiti Kubricku, da počnem od samog početka.

Ovo je priča o 4 vojnika koji se nađu zarobljeni u neprijateljskoj teritoriji, te moraju da isplaniraju bijeg. Kubrick kaže da je ovo trebala da bude poetična priča o ljudskim snagama i slabostima, i priznajem da se naznake tih karakteristika i Kubrickove namjere vide ponegdje, posebno u monolozima svakog od vojnika. U monologe je Kubrick smjestio sve vojničke strahove, težnje ali i refleksije na trenutačna zbivanja oko njih. Pošto u filmu nije imenovano ni kojoj vojsci pripadaju, ni u kojem se ratu zapravo nalaze, to nam govori da je ovo kritika na rat uopšte, ne na neki specifični.

Mislio sam da je Kubrick bio previše strog prema sebi dok sam čitao i slušao njegov intervju u kojem je pričao o svom prvijencu. No ipak, postoje izvjesne mane, a one su ipak najviše povezane s malim budžetom filma (Kubrick je sva sredstva za film prikupio iz privatnih izvora). Zaposlio je neprofesionalne glumce, koji nisu briljirali, nije imao dovoljno novca da zaposli još glumaca ili da razvije radnju malo bolje, a o novcu za veći marketing ili promociju da ne govorimo.

Da je imao više sredstava, siguran sam da bi sa svojim talentom Kubrick napravio sjajan film, ovako, zbog svih tih ograničenja, ovdje imamo djelo koje je daleko od savršenstva, ali nije toliko loše kakvim ga je Stanley pokušao predstaviti. Trebamo zanemariti formu, i gledati poruku koju je pokušao poslati. Mislim da nije bio toliko neuspješan u tome.

https://www.imdb.com/title/tt0045758/

Cosmos (1980) E2: One Voice in the Cosmic Fugue

Carl Sagan je volio da razmišlja o mogućnostima postojanja života na drugim planetama. Znao je da u beskrajnim, nezamislivo velikim prostranstvima Kosmosa postoje milioni drugih zvijezda, sličnih kao naše Sunce, i znao je da oko takvih zvijezda kruže planete, slične našim planetama u Sunčevom sistemu. Od toliko miliona mogućnosti, zašto ne bi i na drugim planetama, makar na jednoj, postojao život?

Zato nas, u ovoj epizodi, Carl Sagan vodi kroz te mogućnosti, pokazujući nam, što je detaljnije i jednostavnije moguće, kako je život nastao i kako se odvija na našoj planeti. Detaljno ćemo proći mogući nastanak prvih DNA molekula u okeanima, kako su te molekule postale jednoćelijski, pa zatim višećelijski organizmi, sposobni za reprodukciju i stvaranje drugih. Kroz jednostavne primjere kako funkcioniše evolucija, vidjet ćemo nastanke raznih drugih vrsta, te eventualni nastanak života na kopnu, nakon što su prva bića izašla iz okeana.

Onda, dinosauri, sisari, ptice, krznaši, i na kraju, predak majmuna i čovjeka. Sagan kaže da biologija više liči na historiju nego na hemiju, jer ako razumijemo prošlost i funkcionisanje biologije ranije, bolje ćemo je razumjeti danas. Ako je život, pa i inteligentni život, izuzetno kompleksan, i ako je, nakon niza nasumičnih i slučajnih događaja život nekako uspio nastati na našoj planeti, zamislite samo koliko nepredvidljiv može biti život na drugoj, ako postoji. U beskrajnom nizu događaja koji su se mogli desiti i ovog jednog koji se desio, zamislite samo beskrajne opcije i beskrajne mogućnosti na drugim planetama?

Uvijek me ove teme nagnaju na beskrajne nizove razmišljanja. Ostave me sa osjećajem strahopoštovanja prema svemiru, prema životu i prema svemu što postoji. I ono najvažnije, daje mi novu, gotovo pa filozofsku perspektivu, na moj život i život oko mene.

Prethodna epizoda

https://www.imdb.com/title/tt0759810/?ref_=tt_ep_nx

Sljedeća epizoda

Arsenic and Old Lace (1944)

Pošto je danas Svjetski dan pozorišta, odlučio sam da se prisjetim jedne od najzabavnijih komedija koje sam ikad gledao.

Adaptacija istoimene drame, koju je napisao Joseph Kesselring, govori o Mortimeru Brewsteru i njegovoj čudnoj i ekscentričnoj porodici, za koju se ispostavi da krije ne baš tako vesele tajne. Mortimer je pisac i čovjek koji ne vjeruje u bračnu instituciju, no stavovi će mu se izokrenuti kad se zaljubi u Elaine Harper te odluči da se vjenčaju. Prije odlaska na medeni mjesec, odluči da posjeti svoje dvije tetke, Abby i Marthu, no kada otkrije leš nepoznatog muškarca u škrinji za knjige, to će ga prisiliti da odloži put te istraži kakvu to tajnu sakriva njegova porodica. U priču se kasnije uključuju i brojni drugi likovi, svaki sa svojim neobičnim osobinama i svako sa svojom, malom ili velikom, tajnom.

Joseph Kesselring je uspio da kroz crnu komediju i izuzetno dinamičnu pozorišnu dramu vješto ispiše kritike na tadašnje društvo u Americi i opiše, na neki način, anti-ratnu atmosferu koja je tada vladala (drama je napisana krajem 1930-ih godina). Moram priznati da sam teško mogao da hvatam takve reference i dojmove jer sam uživao u sjajnim i briljantnim gegovima, dijalozima i dosjetkama svih glumaca na sceni (Cary Grant, Raymond Massey, Priscila Lane, Peter Lore..)

Sve funkcioniše tako savršeno, i fizički i verbalni dio komedije. Neki od glavnih glumaca, koji su već igrali predstavu na pozorišnim daskama, nažalost nisu mogli da svoje performanse odrade i u filmu, te su glumci koji su ih zamijenili imali poprilično zahtjevan zadatak pred sobom. Smatram da bolje od ovoga nisu mogli.

U recenzijama sam čitao da su dijalozi prepuni raznih aluzija na američku historiju i njene predsjednike. Zbog toga vjerujem da se svaki lik koji se pojavi na sceni može poprilično detaljno analizirati i pohvatati sve metafore koje sadrže, te shodno tome smatram da je priča vrlo snažna, baš zbog bogatosti njenih detalja. To ostavljam elokventnijima od mene da prosude.

Pogledajte i zabavite se.

https://www.imdb.com/title/tt0036613/

Cosmos (1980) E1 : The Shores of the Cosmic Ocean

Bit ću iskren. Postoje dva motiva zašto mnogo čitam o nauci, svemiru i tražim znanje. Prvi je radi sebe, kako bih danas bio pametniji nego što sam bio juče. A drugi je zbog najezde ljudi koji više pažnje poklanjaju alternativnim činjenicama i kvazinaučnim stvarima, kao što su teorije ravne zemlje, horoskopi, protivljenje vakcinama, teorije zavjere i tako dalje i tome slično.

Kao što je prikazano u prvoj epizodi ovog predivnog dokumentarnog serijala Carl Sagana, pohvalno je propitivati vladajuće naučne teorije. Vjerovanje da je naša planeta centar solarnog sistema (geocentrizam) je vladalo hiljadama godina, no onda su došli Kepler i Kopernik i ponudili drugu teoriju, heliocentrizam, i ponudili neoborive matematičke i opservacijske dokaze za to. Vidite, u tome je caka.

U redu je pokušavati oboriti vladajuće teorije u nauci, jer to i jeste poenta nauke i skeptičnog uma. Ono što nikako nije u redu jeste opovrgavati vladajuće teorije bez da se ponudi druga, i da se za istu ponude argumenti, dokazi, nešto što će održati tu alternativnu teoriju i drugu perspektivu. A svi teoretičari zavjere, ravnozemljaši, astrolozi, antivakseri, počivaju samo na tome da uzaludno troše kisik govoreći kako nauka nije u pravu, no kad ih se pita da ponude kontraargument, onda nemaju ništa da kažu sem: "Imam pravo na svoje mišljenje." Super, samo što mišljenje nije isto što i činjenica.

Carl Sagan je u ovoj epizodi ispričao brojne, zanimljive stvari o kosmosu, njegovoj historiji, o našoj planeti i sakupljanju znanja, ali za mene je najčudesnija, najljepša i najinteresantnija priča o Eratostenu. On je bio astronom, geograf i matematičar u Antičkoj Grčkoj, koji je prije 2200 godina, ne samo skapirao da je Zemlja okrugla, nego je i izračunao njen obim. Nije imao kompjutere, svemirske letjelice, dronove, kalkulatore, nego je imao samo štap, sunčeve zrake i osnovne jednačine iz geometrije.

Ponosan sam što imam priliku da kažem kako sam se uvjerio da su mu jednačine ispravne. Sjeo sam, uzeo papir i olovku i ponovio jednačinu pomoću koje je Eratosten izračunao Zemljin obim. Danas sam pametniji nego juče, umijem sam sebi da objasnim ono što prije nisam znao. I kad se pojavi neki ravnozemljaš iz moje okoline (a ima ih, vjerujte), mogu mu tu istu jednačinu, za 10 minuta, ispisati i uvjeriti ga da zemlja nije ravna.

https://www.imdb.com/title/tt0759812/?ref_=ttep_ep1

Sljedeća epizoda

Мать (1926)

Nastavljam sa istraživanjem Sovjetske kinematografije u epohi sovjetske montaže.

Za razliku od Eisensteina, ime Vsevolod Pudovkin mi je do skoro bilo potpuno nepoznato, pa sam odlučio da malo zaronim u njegovu kinematografiju i njegov život kao režisera. Ovo je njegov režiserski prvijenac, te takođe prvi film u njegovoj Revolucionarnoj trilogiji. (to se odnosi na filmove o Ruskoj revoluciji, ne na revolucionarnost u filmskom svijetu).

Rađen je po romanu Maksima Gorkog "Mati", koji, na svoju sramotu, još nisam pročitao. Radnja se događa u 1905-oj godini, za vrijeme Ruske revolucije, i prati život majke koja spletom okolnosti postane aktivni član prosvjednika i revolucionara protiv carističke vlasti. Njen muž biva ubijen, a sin uhapšen, te se pridružuje velikoj masi ljudi koji odlaze do zatvora da oslobode zatvorenike među kojima je i njen sin.

Za razliku od Eisensteina koji se kroz svoje propagandne filmove više fokusirao na mase, prikazujući borbu naroda protiv carizma, Pudovkin je propagandu izvršavao kroz individualizam, pričajući priče o pojedinačnim ljudima koji izjavljuju svoje lično negodovanje prema trenutnoj vlasti. Osim te, ne postoji neka druga značajnija razlika između njega i Eisensteina, jer su obojica bili filmski teoretičari i stvaraoci koji su zacrtali put modernom filmu i snazi istog kroz tehnike montaže.

Njih dvojica su koristili različite načine da bi prikazali iste, ideološki usmjerene poruke i ideje kroz svoje filmove. Battleship Potemkin je grandiozni spektakl o snazi kolektiva, dok je Mother emotivna i potresna priča o majčinskoj ljubavi koja se po svemu sudeći poredi sa snagom revolucije.

Za kraj, moram da priznam da mi je jako žao što se historija čovječanstva odvijala ovako kako jeste. Sovjetska škola montaže je zaista napravila revoluciju u filmskoj gramatici i naraciji, ali su ipak bili pod pritiskom cenzure komunističke vladavine, i sve što su smjeli i mogli da rade bili su propagandni filmovi. Zamislite samo kakva bi remek-djela pravili da im je bilo dozvoljeno birati ostale teme...

https://www.imdb.com/title/tt0017128/?ref_=nv_sr_1

Léon (1994)

Fascinantna mi je priča o snimanju ovog filma kao što je fascinantna i priča u samom filmu.

Luc Besson je radio na pisanju scenarija za film The Fifth Element godinama, a sama ideja za taj film javila mu se kad je imao 16 godina. Stvarao je i krojio svijet Petog Elementa, u isto vrijeme tražeći produkcijsku kuću koja će moći ponuditi veliki budžet. Nakon nekog vremena, priča je bila spremna za snimanje, ali budžet je iznosio ogromnih 100 miliona dolara. Cijela produkcija je morala stati jer niko nije htio da uloži toliki novac.

Luc Besson je, umjesto da prekine i ugasi projekat, ipak odložio ideju sa strane, čekajući finansijera, te počeo sa pisanjem Leona. 30 dana je pisao scenario, a 90 dana je trajalo snimanje. Besson ga je napisao iz dosade, koristivši sličnu tematiku kao u svom ranijem filmu Nikita, dok je čekao da se neko pojavi sa novcem i započne produkciju Petog Elementa. Ali, ipak je Leon ostao upamćen kao mnogo popularniji, poznatiji i, ako smijem da kažem, bolji film.

Radnja prati plaćenog ubicu koji spletom okolnosti odluči da se brine o djevojčici Mathildi, čija cijela porodica biva ubijena. Njih dvoje će razviti bliskost i vrlo specijalan odnos u kojem će jedno od drugog naučiti dosta stvari. Leon se ne može pohvaliti inteligencijom i pameću, ali je zato veliki profesionalac i umije da radi samo jednu stvar: ubijati. Mathilda je vrlo inteligentna djevojčica koja je izgubila roditelje u najtežem i najbitnijem trenutku njenog života.

Mathilda će od Leona da nauči njegov zanat, gotovo pa umjetnički način ubijanja, dok će Leon od Mathilde naučiti šta znači ljubav i povezanost sa nekim. Možda bi ovaj film bio zaboravljen da nije negativca Stansfielda, kojeg sjajno glumi Gary Oldman, i koji neće stati na ubijanju Mathildine porodice, nego će se okomiti na nju. No to će već biti problematično, jer je njen čuvar Leon, najbolji, najopasniji, najprofesionalniji plaćeni ubica.

Gotovo cijela snaga filma je u odnosu između Leona i Mathilde. Sjajni Jean Reno i tada 11-godišnja Natalie Portman su jednostavno briljantni, prirodni i uvjerljivi. Emocija i hemija između njih dvoje je najvažniji segment cijelog filma, i da je nekim slučajem to podbacilo, ništa ne bi funkcionisalo. Srećom, nije tako ispalo, te smo dobili vjerovatno jedan od najboljih filmova ikad snimljenih.

https://www.imdb.com/title/tt0110413/?ref_=nv_sr_1

Lost in Space (2018) S1E2: Diamonds in the Sky

Shvatio sam kako mogu da preguram loš kvalitet ove serije bez da se tjeram da je završim: postavit ću se u poziciju neutralnog posmatrača i ne navijati ni za jedno ljudsko biće koje je ovdje prikazano. Pošto je serija zamišljena da nam predstavi priču o porodici koja se izgubi na nekoj nepoznatoj planeti, a pošto ni porodica niti ostali likovi koje sam dosad vidio nisu zanimljivi dovoljno da za njih brinem, jednostavno ću napustiti gledište koje su kreatori zamislili da imam.

U ovoj epizodi porodica nastavlja da istražuje planetu, no mnogo vremena troše u bespotrebnim razgovorima i lošim šalama, kao da su ovdje na izletu a ne nepoznatoj planeti o kojoj ne znaju apsolutno ništa. Uz to, vidjet ćemo i nekoliko ostalih preživjelih koji su se sa matičnog svemirskog broda srušili na istu planetu. Među njima je jedini zasad interesantno napisan lik, zatvorenica na matičnom brodu koja je ukrala svemirsko odijelo od druge osobe te se sada predstavlja kao ona.

Will (najmlađe dijete u porodici) ostvaruje malo intimniju vezu sa pomenutim robotom iz prethodne epizode, za koga smo saznali da je zapravo zaslužan za rušenje matičnog broda Jupitera. Robot ne komunicira, ne priča ni sa kim, ali eto, nekim čudom, razumije sve šta mu Will kaže pa Will takođe razumije njega, te skapira da se robot ne sjeća ničega prije nego je upoznao Willa. Mi u to nismo sigurni, jer robot ničim nije pokazao da se ne sjeća. Robot zapravo nikad ništa nije progovorio, ali kakva god tumačenja robotovih poteza iskaže Will, to je izgleda tačno.

Nemaštovitost u kreiranju drugog svijeta i druge planete se sjajno nadovezala sa nemaštovitošću dijaloga i priče. Mogu jasno da pretpostavim da je ovo serija koja ima svoju ciljanu publiku: porodicu, sa sve roditeljima i djecom koji zajedno mogu da je prate, jer niti zahtijeva neku posebnu pažnju, niti je kompleksna, niti nas zatrpava nekim naučnim glupostima. Treba da pratimo ovu porodicu i ovo malo ostalih likova, i to je to. Ništa zahtjevno. A ja takve serije ne volim.

Dakle, kako već rekoh na početku, od sljedeće epizode, neću da slušam šta mi scenaristi pokušavaju staviti pod nos. Gledam planetu, a porodicu gledam ko slučajne prolaznike i turiste, pa će mi biti zabavno i zanimljivo šta god im se desi.

Prethodna epizoda

https://www.imdb.com/title/tt7011984/?ref_=tt_ep_nx

Sljedeća epizoda

Rope (1948)

Nisam pogledao mnogo Hičkokovih filmova. Zbog toga mogu i smijem da se osjećam privilegovano jer ću tek da uživam u nečemu u čemu su drugi prije mene već uživali. Do sad me nijedan, osim Ptica, nije razočarao, ali o Pticama ćemo drugom prilikom.

Hičkoka zovu Master of Suspense, te tako prema svakom njegovom filmu kojem pristupim imam očekivanje da će biti napeto, no skoro uvijek Hičkok uspije da premaši moja očekivanja. Rope je film koji je u potpunosti sazdan od napetosti. Od prve do zadnje, svih 80 minuta su iskonska i čista napetost.

Dvojica mladića su na samom početku filma zadavili trećeg, i smjestili njegovo tijelo u škrinju s knjigama. Brandon, jedan od njih, je dečko koji je opsjednut teorijom o nadčovjeku, i smatra da su oni koji pripadaju superiornijoj klasi iznad klasičnih shvatanja morala, dobra i zla, pravičnog i pogrešnog postupanja, te ubistvo koje je izveo u potpunosti opravdava svojim teorijama. Drugi mladić, Phillip, je plašljiv i sumnjičav, te cijelo vrijeme strahuje od toga da će ih neko razotkriti.

Nekoliko minuta nakon ubistva, saznajemo da će se u njihovom stanu sakupiti brojni poznanici, kako bi održali oproštajnu zabavu za Phillipa, koji planira otputovati zbog performansa i muzičke karijere. Niko od brojnih likova koji će doći u stan i koji će prolaziti pored škrinje, neće ni naslućivati da na metar od njih leži tijelo njihovog mrtvog poznanika. Niko osim jednog čovjeka.

Rupert Cadell je njihov bivši upravnik studentskog doma, i čovjek kojeg takođe zanimaju slične ideje kao i Brandona, te upravo zbog sličnosti sa njegovim razmišljanjima on počne slutiti da nešto nije u redu, te cijelo Brandonovo savršeno ubistvo, praćeno sa opravdavanjem istog, počne da se razotkriva, dovoljno brzo da film ne traje predugo, a dovoljno sporo da Brandon i Phillip padnu u paniku i agoniju.

Zanimljiva stvar je to da je drama, po kojoj je film snimljen, napisana prije pojave Hitlera i Drugog svjetskog rata, ali film je napisan nedugo nakon toga. Ideologija koju ima Brandon vuče sličnosti ali i razlike sa nacističkom ideologijom Nadčovjeka, (uz obavezne reference na Ničea), te zbog toga čini dramu poprilično proročanskom, a film nevjerovatno aktuelnim. Ako uzmemo u obzir činjenicu da nacionalističke i desničarske ideologije uopšte nisu smanjile svoj zamah čak ni u ovom stoljeću, 70 godina nakon filma a gotovo 100 nakon drame, to onda temu filma čini poprilično univerzalnom , pa se "Rope" može vrlo lagano smjestiti u bilo kakav historijski kontekst.

Hičkok je uspio da kroz 80 minuta, u jedan napeti triler, iskritikuje pomenutu ideologiju, kroz pragmatičnu priču i radnju koja ima i društvenu kritiku, i aktuelnost, i naravno, sve segmente savršenog filma iz svog žanra. A zamislite samo, tek poslije ovog je pravio filmove zbog kojih ga pamtimo, Rear Window, Psycho, North by Northwest i Vertigo. Ja bih "Rope" smjestio u sam vrh njegove kinematografije, rame uz rame sa ovim pomenutim remek-djelima.

https://www.imdb.com/title/tt0040746/?ref_=nv_sr_2

Triple Frontier (2019)

Nekoliko posljednjih Netflix filmova koje sam gledao bili su vrlo prosječni ili čak jako loši, te sam čak pomišljao da mi više ne budu prioritet kada vidim da su izbacili neki novi. Priznajem da su me ovom privukla zvučna glumačka imena kao Ben Affleck, Oscar Isaac i Charlie Hunnam, pa sam mu dao priliku, duboko se nadajući da ne bude loš. I zaista, nije bio loš, nego naprotiv.

Kad gledamo heist filmove, obično je šablon sličan ovome: planiranje pljačke, okupljanje ekipe, i komplikacija koja završi neuspjehom. U ovom pak, nema tog šablona, no da vam ne bih oduzeo čar napetosti koje ćete sigurno osjetiti ako i kada ga budete gledali, neću da pričam o sinopsisu. Dovoljno je da kažem kako je ovo izuzetno dobar heist movie.

Mentalitet vojnika, čovjeka koji je godine i godine proveo u misijama i čija profesionalnost uopšte nije upitna, ovdje će se sukobiti sa ne tako malim moralnim dilemama, fizički napornim zadacima u koje su se glavni likovi svojevoljno upustili, te odlukama koje se moraju donijeti bez mnogo razmišljanja ali čije će posljedice trpiti dugo nakon toga. Sama činjenica da mogu ovakve kvazifilozofske stvari da napišem o ovom filmu govori da je on vrijedan pažnje i vrijedan gledanja. Ne sadrži klišee, nema predvidljivosti, nego čista i sirova napetost i uzbudljivost.

Tome pomaže i jednostavan, ali i odličan razvoj likova, čije smo motive za odlučivanje na pljačku upoznali kroz svima nama jako bliske i shvatljive karakteristike. Imamo poljuljani ponos, karijere koje su otišle neplaniranim putevima, te osjećaj da junaci misle kako zaslužuju daleko bolji život koji trenutno imaju. Oni znaju da pljačka koju planiraju neće biti jednostavna i znaju da je pred njima zadatak koji će im promijeniti živote, ali kao u svakom dobrom akcionom trileru, to će im promijeniti živote na drugačiji način nego što su zamišljali.

U suštini, da, Netflix je konačno objavio film koji je vrijedan gledanja.

https://www.imdb.com/title/tt1488606/?ref_=nv_sr_1

American Gods: Season 1

Bogovi. Fenomen cijelog ljudskog čovječanstva. Od kad postojimo pa sve do danas, uvijek je bilo raznih bogova, i mislim da će ih vjerovatno uvijek i biti. Neil Gaiman, pisac knjige po kojoj se snima ova serija, je zaronio u cijeli mali svemir raznih mitova i božanstava iz cijelog svijeta, prekrojio radnju onako kako je on htio i napravio izuzetno originalne likove, pritom ne oduzimajući njihove karakteristike vjerne mitologijama, te nije propuštao praviti i brojne reference na iste. Produkt svega je fantasy priča o sukobu između starih i novih bogova.

Radnja prve sezone je toliko obimna i sadrži toliko mnogo događanja, te zbog toga mislim da su kreatori Bryan Fuller i Michael Green morali da poznaju roman u dušu kako bi ga vjerno adaptirali. Atmosfera, ton, gluma, soundtrack, twistovi, radnja, sve je tako zarazno, tako originalno i, jebi ga, tako sjajno i odlično, da sam uživao u svakoj epizodi.

S jedne strane mi je žao što nisam čitao knjigu, jer ako je serija ovako dobra, mogu tek da zamislim koliko onda knjiga sadrži stvari, opisa i dramatičnosti u kojima bih, vjerujem, uživao od prve do zadnje stranice. Jednom kada objave koja će sezona biti posljednja i kada pregledam cijelu seriju, potrudit ću se da se bacim na čitanje knjige.

S druge strane mi je drago što je još uvijek nisam čitao, jer bih sigurno do sad znao mnogo spojlera koje bi mi totalno ublažile dojmove koje bih imao prilikom gledanja. Od prve epizode dešavale su se stvari koje uopšte nisam shvatao, ali koje su se razotkrivale iz epizode u epizodu. Upoznali smo se sa manje-više svim likovima, kako bogovima tako i ljudima, te smo spremni da vidimo hoće li se taj sukob i rat između bogova dogoditi u sljedećoj sezoni.

Dok cijeli svijet manje-više očekuje izlazak Game of Thrones, čeka nove Marvelove superhero filmove, Netflix dominira sa svojim online sadržajem, mislim da ova serija nekako prolazi ispod radara, iako svojim kvalitetom ni izbliza ne zaslužuje takav tretman. Večeras se premijerno prikazuje druga epizoda druge sezone, i nakon dugo vremena, dobio sam seriju čije ću nove epizode morati čekati svakih sedam dana.

Prethodna epizoda

https://www.imdb.com/title/tt1898069/?ref_=tt_ov_inf

Sljedeća epizoda

American Gods S1E8: Come to Jesus

Ah da, sad se sjećam ove zadnje epizode. Praktično je cijela sezona bila samo priprema za bitku i rat koji će se desiti između starih i novih bogova. Morali smo čekati dvije godine da dođe druga sezona, i to moram da navedem kao minus. U prethodnim epizodama sam pominjao cliffhanger, s kojim je naravno i završena prva sezona. To je jebeno iritirajuće, ali jebi ga, to je odličan trik da ostaviš gledatelje na svojoj strani, koji će se zalijepiti za ekran čim krene nova epizoda ili nova sezona. Uglavnom, hajde da vidimo radnju:

Shadow i Wednesday stižu u Kentucky, baš na vrijeme proslave Uskrsa. Naravno da će u American Gods univerzumu bilo kakva stvar povezana s bogovima i religijom dobiti protagonistu i lika, te ovaj put otjelovljenje Uskrsa je paganska boginja proljeća, Ostara (od čega i potiče riječ Easter/Uskrs). Na proslavi su razne verzije Isusa, od japanske do meksičke, te ih Ostara rado ugošćava. No, Wednesday joj govori kako to nije njihov praznik, nego njen, ona je ta koja daje proljeće, te je pozove da se pridruži njegovoj borbi protiv novih bogova.

Na proslavu stižu i novi bogovi koji nastavljaju da lijepim ubjeđuju stare da se ne pridružuju Odinu, jer će ako bude rat sigurno izgubiti. Ranije smo vidjeli kako je Technical Boy (onaj mladić s početka serije) ucijenio Bilquis, staru kraljicu Tebe, i vjerovatno je okrenuo na stranu novih bogova. Laura je došla da je Ostara oživi, no ipak saznaje da Ostara ne može oživjeti osobu koju je ubio bog. A taj bog je bio Odin, te nakon tog saznanja, sve ima smisla.

Odin je ubio Lauru kako bi Shadow Moona lakše ubijedio da mu se pridruži, jer ako eliminiše nju, onda Shadow više ništa neće imati za izgubiti. To saznanje utiče da Laura u Wednesdayu vidi neprijatelja, i sve to samo dodatno zakomplikuje cijelu seriju. Sva pitanja su odgovorena, osim jednog: Zašto je Shadow Moon specijalan? Niti je bog, niti je bilo kakvo mitološko biće, niti uopšte postoji neka jasnija naznaka po čemu tačno je on poseban, no siguran sam da će se to otkriti u sljedećoj sezoni.

Prethodna epizoda

https://www.imdb.com/title/tt5017740/?ref_=tt_ep_nx

Recenzija sezone 1

Sljedeća epizoda

American Gods S1E7: A Prayer for Mad Sweeney

A sad je vrijeme da saznamo više o Mad Sweeneyu. Njega ćemo upoznati kroz priču o Essie McGowan i priču o irskoj legendi o kućnim duhovima.

U recenzijama od drugih ljudi pročitao sam kako misle da je ova epizoda samo odugovlačenje, popunjavanje broja epizoda, te da nije bila potrebna. Zaista, ovdje jedva da imamo Shadowa i Mr Wednesdaya, nego samo gledamo Lauru i Sweeneya, te već pomenutu priču o Essie McGowan. Pošto nisam čitao knjige, ne mogu reći da imam mišljenje da li je kreatorima stvarno falilo materijala pa su zato ovom epizodom samo popunili praznine, no jedno je sigurno: ovo je vrhunski napisana epizoda.

Essie McGowan je djevojka iz Irske, koja živi svoj život kao kućna pomoćnica za bogatu irsku porodicu, te se zaljubi u njihovog sina, koji tvrdi da se također zaljubio u nju. Ona se plaši da će je on napustiti zbog neke druge djevojke iz visokog roda, te joj on poklanja lančić koji kruži u njegovoj porodici i koji poklanjaju muški članovi svojim budućim suprugama. No, njegova majka otkrije taj lančić i pomisli kako je Essie taj lančić ukrala, te kada mladić, zbog straha od majke, kaže da joj nije dao lančić, Essie biva optužena za krađu i osuđena na vješala.

Tada je u Irskoj i Engleskoj za najmanju krađu bilo osuđivano na vješala, ali postojala je i druga opcija. Ukoliko optuženi želi, može izabrati put u Ameriku, te ponuditi sebe za fizički rad za nekoga u Americi. Essie pristaje na to, i tu tek počinje njena priča. Dalje neću da opisujem, jer je njena priča veoma glomazna, no samo ću reći da Essie McGowan glumi ista glumica kao i Lauru Moon. Nisam siguran koliko je to povezano, ali najvjerovatnije je Laura njen daleki predak. Essie je uvijek bila dobra prema kućnim duhovima, i upravo je Mad Sweeney posjetio pred njenu smrt.

Dok u sadašnjosti, Mad Sweeney putuje sa Laurom, i dožive saobraćajnu nesreću, prilikom koje Lauri ispada novčić iz stomaka, te ona završava mrtva na cesti. Mad Sweeney ga pronalazi, ali pošto pravila nisu takva, Laura mora svojevoljno da mu da novčić, te ga on nerado vraća nazad u nju i oživljava je. Oboje kreću prema Wisconsinu, mjestu gdje će se okupiti Wednesdayova družina, zajedno sa Shadowom.

Prethodna epizoda

https://www.imdb.com/title/tt5665584/?ref_=tt_ep_nx

Sljedeća epizoda

American Gods S1E6: A Murder of Gods

Još jedan početak i još jedna priča o naseljavanju Amerike. Ovaj put, mislim da je poprilično i aktuelna, jer se radi o ilegalnom prelasku Meksikanaca s juga. Mr Wednesday je u epizodi 3 pomenuo kako je i meksički Isus došao u Ameriku na isti način kao i meksikanci, ilegalno. Ta priča je prikazana na početku ove epizode. A sad, da vidimo šta rade protagonisti.

Mr Wednesday nastavlja svoje regrutovanje. Ovaj put odlazi u Virginiju, kako bi pronašao starog druga, boga vatre Vulcana, kojeg će pozvati sa sobom u borbu, u Wisconsin. Još uvijek nije objašnjeno niti kazano šta će se desiti u Wisconsinu, no vjerujem da ćemo doći do toga. Shadow još uvijek ima bezbroj pitanja na koja Wednesday odbija da odgovori.

S druge strane, Mad Sweeney i Laura putuju zajedno. On je shvatio da ne može od nje oteti novčić, pa je jedini način da ga dobije to da mu ga ona svojevoljno da. A pošto je taj novčić drži u životu, on mora pronaći drugi način kako da je održi u životu, te joj govori da moraju u Kentucky, jer tamo poznaje nekoga ko će joj pomoći da uskrsne. Sa njima će putovati jedna osoba koju smo već vidjeli u epizodi 3, Salim.

Salim je imao seks sa džinom (džin je biće vatre u islamu), nakon čega je ovaj misteriozno nestao, te ga od Salim traži. Njihova sekvenca u trećoj epizodi nije dugo trajala, no znao sam da će se nekako morati povezati sa glavnom radnjom. Lijep je osjećaj kada se likovi iz dvije paralelne priče, u ovom slučaju Laura, Sweeney i Salim, susretnu, i od dvije priče postaju jedna.

U ovoj epizodi nema toliko mnogo događanja, te zbog toga mislim da ne trebam previše da se raspišem. Naravno, u svakoj do sad ima prostora za analiziranje, no to bi trajalo predugo i sigurno je da bi zahtijevalo poveliki esej ako bih htio da istražim baš svaku simboliku. To ću ostaviti kada i ako nekad pročitam knjigu po kojoj je serija snimljena. Idemo mi na sljedeću epizodu.

Prethodna epizoda

https://www.imdb.com/title/tt5665580/?ref_=tt_ep_nx

Sljedeća epizoda

American Gods S1E5: Lemon Scented You

Još jedna epizoda koja počinje sa pričom o doseljavanju ljudi u Ameriku. Ovaj put je to priča o prvim plemenima koja su došla u Ameriku preko Sibira i Aljaske, te takođe priča o njihovom bogu. Gledajući nju, i prateći našu glavnu priču o Shadowu i Mr Wednesdayu, možemo pomalo da naziremo i analiziramo cijeli univerzum American Gods. Kako funkcioniše, ko su bogovi, šta je plan Mr Wednesdaya i ko su mu neprijatelji.

Svaki puta kada na ekranu vidite ekscentričnu osobu koja ima izuzetno neobično ponašanje, vjerovatno je da vidite jednog od bogova iz serije. Neil Gaiman, pisac romana po kojem je nastala serija, je iskoristio svoju maštovitost i kreativnost do ogromnih razmjera, uzimajući materijal iz mitologija cijelog svijeta.

U ovoj epizodi, konačno saznajemo Mr Wednesdayov plan i vjerovatno će se oko njega odvijati cijela radnja. On je zapravo Odin, vrhovni bog nordijske mitologije, koji sakuplja stare bogove kako bi krenuli u rat sa novim bogovima. Serija nove bogove prikazuje u formi novih tehnologija, i siguran sam da tu ima neopisivo mnogo prostora za analizu simbolike. Dok je Shadow u svojoj hotelskoj sobi razgovarao sa Laurom, pokušavajući da podnese navalu emocija iz sebe, dolazi policija i hapsi i njega Mr Wednesdaya.

U radnji koja dolazi desit će se mnogo bizarnih dijaloga, mnogo nejasnih stvari koje su ton ove serije učinili vrlo napetim i neopisivo zaraznim. Mnogo toga se dešava, a malo toga nam je jasno. Znamo samo da je čovjek kojeg vidite na slici gore, vođa novih bogova, i zove se Mr World. On nudi Odinu, tj Mr Wednesdayu, primirje, iako je u tim trenucima mogao da ga ubije i rasprši planove za okupljanje starih bogova.

Mr World primora onog mladića iz prve epizode, koji je objesio Shadowa, da se izvini i Odinu i njemu, jer zna da je taj potez samo još više naljutio Odina i probudio u njemu prkos, te je samo dodatno poslužio kao motiv da stari bogovi započnu borbu s novim. Mr World u ovoj epizodi pokušava da dobije primirje. Mladić na početku posluša Mr Worlda i izvini se Shadowu i Odinu, no ipak kasnije biva disciplinisan jer govori da ako Odin ne pristane na primirje, da ga jednostavno ubiju dok ga imaju u šaci.

Epizoda se završava bijegom Odina i Shadowa iz policijske stanice, čije je osoblje pobio Mr World. Treba spomenuti i Lauru, koju je Mad Sweeney pronašao i zahtijeva novčić nazad, no saznajemo da je taj novčić podario Lauri život i ona bi bila mrtva bez njega, a osim života, sada posjeduje i veliku fizičku snagu koju je koristila da spasi Shadowa od vješanja te poprilično istuče Sweeneya.

Moram priznati da sam zaboravio daljnja dešavanja u sljedećim epizodama, te će mi ove preostale tri epizode do kraja sezone izgledati kao da je gledam po prvi put.

Prethodna epizoda

https://www.imdb.com/title/tt5665572/?ref_=tt_ep_nx

Sljedeća epizoda

American Gods S1E4: Git Gone

Mislili ste da će epizoda početi sa Shadowovim i Laurinim susretom i konfrontacijom, nakon svega što mu je napravila? E pa zeznuli ste se. Ova epizoda je isključivo posvećena cijelom njenom životu, od momenta kada je upoznala Shadowa, do trenutka s kojim se završila prethodna epizoda, kada ga ona čeka u hotelskoj sobi. Njihova konfrontacija će da pričeka epizodu 5.

Shvatio sam da me nijedna filmska naracija ne pogodi toliko duboko koliko priča o nevjernosti, kada partner to ničim ne zasluži. Mislim da sam doživio veliku duševnu bol kada sam čitao Grof Monte Kristo, a ako uzmemo u obzir i da sam lično doživio i iskusio prevaru, onda je možda lakše shvatiti zašto takva naracija na mene ostavlja najjače dojmove. Prva epizoda, u kojoj saznamo da je Laura poginula dok je davala oralni seks Robbieju, najboljem prijatelju Shadowa, učinila je da iskonski prezirem njen lik.

U ovoj epizodi ćemo vidjeti priču iz njene perspektive. Saznamo da je prije upoznavanja s Shadowom, bila depresivna i suicidalna. Posao u lokalnom kasinu joj uzrokuje monotoniju, ali joj se ipak život malo promijeni kada upozna Shadowa i postaje joj koliko toliko zanimljiviji. Ono što je sprva bio samo seks na jednu noć, kasnije postaje brak. No, ubrzo se njeno staro raspoloženje vraća. Život ponovo postaje monoton, seks postaje dosadan, a Shadow uopšte ne primjećuje njeno stanje.

Noć kada su se upoznali, Shadow je bio lopov koji je pokušao da je potkrada za kockarskim stolom, i nakon što ga je prokužila, on je sačeka napolju i predloži joj da kasino opljačkaju skupa. Ona zna više o samoj prostoriji, kamerama, zna trikove s kartama, no ona to ipak odbija. Kasnije, u njihovoj vezi i braku, to se više ne spominje, sve do jednog dana kada ona ipak ponovo predloži da opljačkaju kasino. Plan je bio savršen, ali ipak ne uspijeva, jer Shadow biva uhapšen. Ako se nagodi sa sudijom, oboje mogu da dobiju manju kaznu, no Shadow je izričito protiv jer ne želi da oboje idu u zatvor.

Kao što vidimo, saznali smo i cijelu priču zašto je Shadow otišao u zatvor. Dok je on bio tamo, Laurin život je ponovo postao monoton, i afera s Robbijem je bilo nešto što nije planirala, ali kada se već desilo, postajalo je sve učestalije. Tvrdila je da nije imala nikakve emocije prema Robbiju, koji je ipak razvio emocije prema njoj i čak razmišlja da ostavi svoju suprugu, Audrey, i nagovara nju da isto to uradi Shadowu. Ona odbija, govoreći da se sve treba završiti i da ona sada čeka muža da dođe iz zatvora. Kao simbolični oproštaj, dok se voze u autu, ponudi mu oralni seks, koji se ipak završava tragično, a tu priču već znamo.

Isti onaj bog smrti iz treće epizode pokušava da odvede Lauru u zagrobni život, no ako se sjećate novčića koji je Shadow bacio na njen grob, on će da bude razlog zašto će ona oživjeti i zašto će je bog smrti proganjati dokle god ona ne završi to što ima sa Shadowom. Takođe, vidjeli smo da je ona bila ta koja je spasila Shadowa kada su ga pokušali objesiti na kraju prve epizode.

Shvatio sam da mi je mnogo lakše nakon što sam vidio i njenu stranu priče. Ne prezirem je više onako iskonski, no njene postupke ne opravdavam, nego ih samo razumijem. Kada se vratila iz mrtvih, ona ima samo jedan cilj, da se vrati Shadowu. Ona više ne vidi svjetlost, ne vidi nijednu vedru tačku u svom životu, kao što je bilo dok je bila živa, i jedina svjetlost koju vidi je Shadow. Zato ga traži jer je shvatila da ga voli.

Prethodna epizoda

https://www.imdb.com/title/tt5665566/?ref_=tt_ep_nx

Sljedeća epizoda

American Gods S1E3: Head Full of Snow

Mnogo stvari se događa u ovoj seriji koje naizgled nemaju nikakvu vezu sa nečim za šta ćemo najprije pomisliti da je glavna radnja, a to su Shadow Moon i Mr Wednesday i njihova putovanja. Za razliku od prethodne dvije epizode, ova ne počinje sa naratorskim flashbackom o nekom novom putovanju u Ameriku, nego o smrti jedne muslimanske žene koju pak na drugi svijet odvede egipatski bog, Anubis.

Zatim, vidjet ćemo i kraću sekvencu o muslimanskom džinu homoseksualcu i njegovoj avanturi sa nasumičnim muškarcem kojeg je upoznao u taksiju. Sve to će biti praćeno Moonovim izbjegavanjem smrti od strane Chernoboga, koji pristaje da se pridruži njihovoj družini i susretu u Wisconsinu.

U ovoj epizodi se scenaristi pomalo igraju sa našim glavama. Shadow Moona je Mr Wednesday savjetovao da se fokusira i usmjeri svoje misli na snijeg, koji kasnije, zaista, počinje da pada. Iako je bilo vedro, iako je bilo toplo, vrlo brzo je počelo da sniježi. Shadow će teško povjerovati u to da je on bio taj koji je učinio da sniježi, te zahtijeva odgovor od Wednesdaya, koji ipak daje neko objašnjenje koje je potaknulo više pitanja nego odgovora. Na kraju, uopšte nismo sigurni da li je Shadow zaista učinio da sniježi ili je to ipak zbir slučajnosti.

A onda, na kraju, opet cliffhanger, i popriličan šok za sve one koji seriju gledaju po prvi put. Mad Sweeney pronalazi Shadowa i Wednesdaya i zahtijeva od Shadowa da mu vrati novčić. Prisjetimo se, u prvoj epizodi Sweeney je Shadowu greškom dao svoj sretni novčić nakon njihove tuče, koji je Shadow bacio na grob svoje žene Laure. Sweeney prelazi veliki put nazad u Shadowov grad kako bi pronašao novčić na Laurinom grobu, no onda, šok. Dok Sweeney kopa Laurin grob i dolazi skroz do kovčega, Shadow, stotinu milja odatle, ulazi u svoju hotelsku sobu. Sweeney otvara kovčeg u isto vrijeme kada Shadow otvara vrata sobe.

Umjesto da leži u kovčegu, Laura se pojavljuje u Shadowovoj sobi. Živa!

Prethodna epizoda

https://www.imdb.com/title/tt5280330/?ref_=tt_ep_nx

Sljedeća epizoda

American Gods S1E2: The Secret of Spoons

Cijela naracija (scenario, režija, dijalozi) namještena je da bude iz perspektive Shadow Moona. Mi osjećamo sve što on osjeća, gledamo vizije koje on ima, snove koje sanja, i u svakom događaju na ekranu uvijek učestvuje on. To ga čini glavnim likom. No, postoje sekvence prikazane iz trećeg lica, kao što je uvodna i iz ove i iz prve epizode.

U ovoj epizodi gledamo jedan od mnogobrojnih brodova sa crnim robovima, koje Evropljani prevoze u Ameriku. Crncima, koji su okovani u lance u potpalublju, manifestuje se afrički bog Anansi, koji ih ubjeđuje da spale cijeli brod, govoreći im da je bolje umrijeti kao slobodan čovjek nego živjeti kao rob u Americi. Uvodi obje ove epizode govore priče koje su nepovezane sa glavnom radnjom, no siguran sam da će se sve to povezati kasnije.

U prethodnoj smo vidjeli da su Shadow Moona pokušali ubiti, no neko ga uspijeva spašavati. Pošto Shadow Moon nije vidio ko je to uradio, i ako uzmemo u obzir već pomenutu perspektivu priče, identitet njegovog spasitelja ne znamo ni mi. Kad sam prvi put gledao seriju, bio sam jako iznerviran što nismo saznali ko mu je spasio život, jer se u ovoj epizodi, ne samo da ne otkrije ko je to uradio, nego to Shadow Moon više nikako niti spominje niti propituje.

Kao i prethodna, i ova je završena sa cliffhangerom. Shadow Moon i Mr Wednesday su otputovali kod osobe koju kasnije otkrijemo kao Chernoboga, (u prevodu crnog boga), koji se već otprije poznaje sa Wednesdayom i kojega ovaj pokušava regrutovati da se pridruži nekoj borbi koja predstoji. Da se naslutiti da Mr Wednesday zapravo okuplja mnogobrojne stare bogove, no Chernobog mu daje ultimatum: Ako Shadow Moon odigra partiju dame sa njim i pobijedi, onda će se Chernobog pridružiti Wednesdayu, no ako Shadow Moon izgubi, onda će ga Chernobog ubiti.

Epizoda se završava sa scenom u kojoj Chernobog uzima Moonovu posljednju figuru i pobjeđuje. Još jedan cliffhanger koji te jednostavno mora natjerati da ili sačekaš sedam dana da pogledaš epizodu (ako si gledao seriju dok je izlazila), ili uključiš sljedeću ako ih već imaš na laptopu. U svakom slučaju, nikako ne možeš stati na ovoj.

Prethodna epizoda

https://www.imdb.com/title/tt5062946/?ref_=tt_ep_nx

Sljedeća epizoda

American Gods S1E1: The Bone Orchard

Prije neki dan je izašla prva epizoda druge sezone ove serije, te sam odlučio da ponovo pregledam sezonu 1, kako bih se prisjetio radnje. Prvi put sam je gledao prije više od godinu dana i iako se sjećam osnovnih stvari, ipak sam poprilično mnogo detalja zaboravio. No, srećom pa imam ovaj blog, na kojem mogu zapisati dojmove i oteti ih zaboravu.

Prva epizoda počinje sekvencom u kojoj narator priča priču o Vikinzima koji su plovili prema nepoznatim zemljama i nabasali na misteriozni otok. Tu su zamalo svi nastradali, ali ipak su se uspjeli spasiti, zahvaljujući strahovitim žrtvama prema svojim bogovima. Jedna od žrtava koja je bila vrlo simbolična (za one koji poznaju nordijsku mitologiju) bila je probadanje desnog oka. Za one koji ne znaju, vrhovni bog nordijske mitologije, Odin, ima samo lijevo oko.

Nakon toga, priča se premješta u moderno doba, i prikazuje zatvorenika Shadow Moona, koji je pri kraju izdržavanja trogodišnje zatvorske kazne i kojeg kući čeka supruga Laura. No, nekoliko dana prije ugovorenog otpuštanja iz zatvora, dobija vijest da je Laura poginula u saobraćajnoj nesreći, te ga upravnik zatvora pušta ranije kako bi stigao na njenu sahranu. Usput upoznaje misterioznog Mr Wednesdaya, koji ga uspijeva nagovoriti da počne raditi za njega. Kakav je tačno posao u pitanju, Mr Wednesday ne otkriva. Na sahrani supruge saznaje da je sa njom u autu bio i njegov najbolji prijatelj Robbie, čiji je kurac bio u Laurinim ustima u trenutku nesreće.

Takva saznavanja i dešavanja će devastirati Shadowa. Pogibija supruge, neugodno saznanje da je imala aferu sa njegovim najboljim prijateljem, zaposlenje kod nepoznatog, sumnjivog i misterioznog Mr Wednesdaya, učinit će Shadowa poprilično zbunjenim. A da bi sve dobilo još veću misterioznost, na kraju epizode ga presreće vrlo čudni mladić koji ga ispituje za Wednesdaya i koji ga odlučuje ubiti.

Dojmovi su manje više isti i nakon ovog drugog gledanja. Puno toga se desilo, sa puno stvari i informacija se moramo nositi, jer ova epizoda nema nijedan jedini kadar praznog hoda. Svaki novi lik ima nešto važno i drugačije u sebi. Eh sad, ne znam za ostale gledaoce, no ja sam znao da je ovo fantasy žanr i da serija, zbog svog naslova Američki Bogovi, nudi vjerovatno, jelte, nekakve bogove i njihove okršaje, sukobe, takvo nešto. Osim toga, nakratko smo vidjeli još neke druge likove, vidjeli smo vrlo čudne i upečatljive snove koje ima Shadow Moon, te cijela ta masivna radnja ne može imati nikakav drugi uticaj nego da momentalno uključimo sljedeću epizodu.

https://www.imdb.com/title/tt5017734/?ref_=ttep_ep1

Sljedeća epizoda

Posljednji Srbin u Hrvatskoj (2019)

Da li i vas Hristina Popović neopisivo podsjeća na Kolindu Grabar-Kitarović?

Dobrodošli u doba gdje naše domaće produkcije konačno imaju i pare i ideje da se odmaknu od već odrađenih žanrova, i koraknu u zombi komediju. Naravno, Holivud je to odradio mnogo prije nas, ali od sad, i mi konja za trku imamo.

Treba reći da glumački performansi nisu na najvećem nivou i ne izgledaju mi najuvjerljivije, ali to mogu oprostiti zbog toga što je ovo ipak prvi ovakav projekat na domaćim prostorima, i vidi se da su glumci zaista dali sve od sebe. Osim toga, sve ostalo je perfektno. Specijalni efekti, šminka, kostimografija i ostali tehnički detalji su bez ikakve mane.

Sama priča je odlično pogođena parodija, alegorija i karikatura našega društva, stereotipa, kojeg je scenarist i režiser urnebesno izvitoperio za potrebe radnje koju je htio da nam prikaže. Koristeći samo najbanalnije motive koji su stupovi priče (jednostavno ispričano nastajanje zombi apokalipse, jasni neprijatelji, uzročnici iste, te također jednostavno rješenje kojem preživjeli junaci streme), nije sam sebi komplikovao zadatak, te zbog toga imamo pitku, zabavnu, pomalo napetu i sjajnu zombi komediju.

Eh, pošto ne pratim detaljno političku situaciju na Balkanu, vjerovatno su mi promakle neke reference na aktuelne događaje (ako ih je bilo), te to ostavljam za analizu ovima koji su više upućeni.

https://www.imdb.com/title/tt8800384/

Vratiće se rode 12/25

Sada svi napuštaju Beograd i odlaze u Barandu, gdje će se radnja nastaviti da odvija. Epizoda prepuna konflikta, moralnih dilema, i poprilično odlučujućih momenata za neke od likova.

Nakon što je Ekser odbio Duletov prijedlog, Dule pokušava da pridobije Švabu na svoju stranu, prosipajući mu priču o projektu u Barandi, te posuđujući mu novac, i tako gomilajući njegov dug. Švaba pristaje, ali ipak ne okreće leđa Ekseru, nego ga pozove, zajedno sa Krljom, u Barandu, da bi se tamo nastavili družiti.

Ekser je više nego svjestan da je Dule mnogo uticao na Švabu, koji se sada pravi važan i arogantan pred njim i Krljom, i iako mu razum govori da treba da napusti sve to i vrati se u Beograd, ipak će njegova afekcija i drugarstvo prema Švabi prevagnuti i on će ipak krenuti s njim u Barandu. S druge strane, Dule je sakupio sve moguće sumnjive likove kako bi preuredio Švabinu kuću i prilagodio je svom biznisu. U tom preuređivanju, napravit će jednu nimalo slavnu i popularnu odluku: baka Ruži će reći da napusti kuću, što će je emotivno devastirati. Švaba i Ekser još nisu bili stigli, pa je nema ko ni zaštititi.

Osim navedenih konflikta, načelnik Barande će se sresti sa Simom, kojeg će pokušati nagovoriti da zatrpa rupu u koju su, ako se sjetimo, upali i Ekser i Dule kada su prvi put dolazili u Barandu. Tu ćemo još bolje da saznamo Siminu priču, o tome kako mu je, još za vrijeme države Jugoslavije, obećan novac kako bi kroz njegovu zemlju napravili put. Danas, niti je dobio pare, niti je dobio put, te se zbog toga inati sa svakom vlašću.

Prethodna epizoda

https://www.imdb.com/title/tt1181770/?ref_=tt_ep_nx

Sljedeća epizoda

Chelovek s kino-apparatom (1929)

Film o ničemu i o svemu.

Dugo sam želio da ga pogledam, mentalno i psihički se pripremajući, znajući da me čeka nešto nekonvencionalno i drugačije. No ni slutio nisam koliko je ovo zapravo nekonvencionalno i drugačije...

"EKSPERIMENT U FILMSKOJ KOMUNIKACIJI
BEZ INTERTITLOVA
BEZ SCENARIJA
BEZ POMOĆI TEATRA".
To su uvodne riječi i izjava režisera Dzige Vertova, pomoću koje odmah na početku saznajemo namjenu i cilj ovog djela. Nasumični kadrovi ljudi u Sovjetskim gradovima, njihove industrije i mašina, njihovih aktivnosti, igara, načina zabave, i povremeni kadrovi čovjeka koji na ramenu nosi kameru i koji sve to bilježi. To je cijela radnja ovog filma.

Vertov je ovdje izmislio, razvio i unaprijedio razne vrste kadrova koji su u konvencionalnim filmovima tog vremena malo ili nikako korišteni. Želio je da pokaže ogroman broj načina na koji film može pričati priču, i sve te načine koriste režiseri i dan-danas, i koristit će ih, siguran sam, dokle god film kao umjetnost i medij postoji. Iako nema cjelovitu, uokvirenu radnju, ipak mislim da se svaki kadar može analizirati zasebno, kao jedna mala priča za sebe.

Za svakog filmofila, koji filmove ne gleda samo radi zabave, Chelovek s kino-apparatom je obavezna lektira. Posmatrajte i vidite kako je nastajala filmska gramatika, kako su razvijene tehnike koje se koriste i dan danas, i shvatit ćete kako je filmski jezik jedinstven, univerzalan i kako u njemu mogu da uživaju svi koji vole film, bez obzira koji jezik govore, kojoj naciji pripadaju i na kojoj strani svijeta obitavaju.

https://www.imdb.com/title/tt0019760/

Loving Vincent (2017)

Najveća nepravda u historiji dodjele Oskara. Prove me wrong.

Ne znam ništa o slikarstvu, i mogu reći da sam ogromna neznalica što se tiče te umjetnosti. No zato mnogo znam o ljubavi čovjeka prema umjetnosti, ili umjetniku, a ovaj film je jedna od najvećih izjava iste. Animirani film koji nastane u 21 vijeku, rađen sa ručno naslikanim kadrovima, je nešto za šta bi riječ "spektakularno" bila eufemizam.

8 godina je Vincent Van Gogh proveo slikajući i stvarajući, prije nego je sebi oduzeo život. Za to vrijeme je napravio oko 800 slika, (što znači 100 slika godišnje), a za života je prodao samo jednu. Vincent bi bio vjerovatno zaboravljen da nije bilo njegovog brata Thea, koji se s njim konstatno dopisivao i čija pisma su, osim slika, jedino što je ostalo od Vincenta.

8 godina su kreatori filma, zajedno sa 100 slikara iz cijelog svijeta, ručno slikali svaki kadar u filmu, bez pomoći digitalne animacije. Kadrovi su rađeni u potpunosti identično Vincentovom stilu ulja na platnu, i ukupno ih ima, vjerovali ili ne, oko 65 000. Takva predanost pokazuje neopisivo veliko poštovanje ovom umjetniku, oduševljenost njegovim radom i umjetnošću, i ogromnu, duboku ljubav prema njemu.

Film nije samo obični omaž Vincentu Van Goghu, nego ultimativno predstavljanje važnosti ovog čovjeka za svijet slikarstva. Ali, kako već rekoh, ne znam ništa o slikarstvu, no znam da 8 godina rada na ovom grandioznom projektu nadilazi sve moguće filmske nagrade. Tako dodjela Oskara 2018 godine animiranom meksičkom filmu "Coco" čini Akademiju poptuno irelevantnom za odlučivanje, makar iz moje perspektive. Loving Vincent je nesumnjivi pobjednik.

https://www.imdb.com/title/tt3262342/

Vratiće se rode 11/25

Tokom pisanja svake recenzije za ovu seriju, non stop sam trubio o podjeli na glavne i sporedne likove, no nakon ove epizode sam shvatio da je to samo formalna podjela, a nikako stvarna. Iako imamo osobe koje su u glavnom fokusu i koje imaju više vremena na ekranu od ostalih, ipak su drugi likovi jednako dobro i kvalitetno napisani i istraženi da bi publika marila za njih. Najbolji primjer je tragičan kraj u ovoj epizodi.

Pikac. Švabin školski drug i čovjek koji je teški ovisnik o drogama. Ni u jednoj epizodi nije upućena direktna kritika prema njemu i njegovim navikama, osim ranije pomenutog i arogantnog Blagoja zvanog Babun, koji je izrekao poprilično teških riječi na njegov račun, zbog čega je dobio boks od Švabe. Kroz nekoliko prethodnih epizoda viđali smo Pikca kako se zaljubio i kako voli svoju djevojku, koja je nažalost takođe zavisnik od droge. Prije nego nastavim o njemu, napisat ću malo o radnji koja je bila odlično pripremanje za spektakularno prikazan kraj epizode.

Dule se vratio iz Barande sa poslovnim prijedlogom za Eksera, Švabu i Krlju. Ekser je nakon raskida sa Sanjom poprilično utučen, Krlja je nakon zatvaranja kafića još više utučen, no Švaba je entuzijastičan jer mu je Marina, koja se vratila u Ameriku, obećala da će biti zajedno i pozvala ga kod nje u inostranstvo. U skladu sa svojim emocijama je bio i njihov odgovor na Duletov prijedlog: Švaba radosno pristaje, Krlja ionako nema drugog izbora, no Ekser kategorično odbija. Dule ljutito napušta kafić jer mu je Ekserovo odbijanje povrijedilo ego, no Švaba pokušava da nagovori Eksera da pristane. Tu dolazi do teške svađe koju Krlja pokušava da smiri, ali onda se pojavljuje njihov drug (čije ime ne znam jer se nije pominjalo) i govori im da je Pikac umro.

U nekakvoj simboličnoj režiji, Pikac se pojavljuje na košarkaškom terenu gdje se oni svi nalaze u tom trenutku, baca loptu u ruke Ekseru i odlazi na tribine. Na njima vidimo i mnoge druge osobe, a zbog toga što tamo vidimo i Krljinog pokojnog brata, košarkaša, zaključujemo da su na tribinama ljudi koji su umrli. Svi sa tribina ih gledaju, poručujući da je lopta života sada u njihovim rukama, i da su oni na potezu.

Jednostavno briljantno.

Prethodna epizoda

https://www.imdb.com/title/tt1174027/?ref_=tt_ep_nx

Sljedeća epizoda

Destination Wedding (2018)

Ovo nije obična romantična komedija.

Before trilogija (Before Sunrise, Before Sunset, Before Midnight) su sigurno najbolji romantični filmovi koji postoje. Ili se makar meni tako čini. Pisani su za zreliju publiku, i nude jedan sjajan uvid u kompleksnost odnosa između dvije osobe koje imaju romantični interes jedno za drugo. Destination Wedding je pomalo sličan toj trilogiji, ali postoje i razlike među njima.

Frank i Lindsay su dvoje narcisa, cinika, mrzovoljnih tipova koji počnu neformalni razgovor na aerodromu, te im je bila potrebna jedna minuta da se posvađaju, iako se nikad prije nisu vidjeli. Saznaju da putuju istim avionom, u isti gradić, na isto vjenčanje, i da su im hotelske sobe jedna pored druge. Prvi razgovori će im biti konstantno suprotstavljanje jedno drugom, no poslije će se to, na iznenađenje kod oboje, promijeniti.

Kada mi je prijateljica preporučila film, mislio sam da me očekuje nešto sladunjavo i dosadno, nadao sam se da nisam u pravu i da ću gledati malo originalniji feel-good film, no ipak sam dobio jedan izuzetno kvalitetnu, originalnu i zanimljivu studiju karaktera. Moderna, današnja vremena su prepuna lažnih stvari i emocija: ljudi često glume sreću u braku i u vezama, pričaju jedni drugima iza leđa, prave se da su nešto što nisu. Frank i Lindsay su iznad toga, te u životu nastupaju kao narcisi i cinici koji preziru sve to, pa čak su poprilično defanzivni jedno prema drugom, iako će njihovi razgovori biti vrlo spontani, iskreni i otvoreni.

Sva snaga filma je u dijalogu između njih dvoje, koji je snažan, zanimljiv, prepun sarkazma, mrzovolje i suhog humora, kroz koji će režiser, paralelno sa istraživanjem i gradnjom likova isto tako da uputi kritike prema modernom društvu i njegovim gore nabrojanim vještačkim i lažnim karakteristikama.

https://www.imdb.com/title/tt6987770/?ref_=nv_sr_1

Swiss Army Man (2016)

Prvi prdež će vas nasmijati, a drugi rasplakati...

To je rečenica iz koje se rodila ideja za ovaj film. Da mi je neko dao neki pismeni zadatak, da napišem priču koristeći ovu ideju, ne bih imao blage veze kako to da napravim. No, režiseri i scenaristi su bili bizarno i ludo kreativni da takvo nešto i odrade, i rezultat toga svega je za mene bio presmiješno, prelijepo i ludo filmsko iskustvo.

Priča je zapravo izuzetno jednostavna, no za one koji još nisu pogledali film, ipak neću da pišem sinopsis jer bih definitivno spojlao i upropastio doživljaj koji će se dogoditi na kraju. Možda mogu da kažem samo ovo: Ako vam zvuči suludo ideja o čovjeku koji se sprijatelji s lešom na pustom ostrvu, vjerujte mi da radnja ipak funkcioniše kao struktura za film.

Dodao bih riječ ili dvije o filmovima koji polariziraju publiku, a među njima je svakako i ovaj: Čitajući recenzije i ocjene po internetu, vidio sam desetke i oduševljenost, kao i jedinice i omraženost. Ovakvi filmovi nas jednostavno tjeraju da odustanemo od klasičnog načina konzumiranja filma, iako Swiss Army Man uopšte nema kompleksnu naraciju, kao što rade ili su radili Lynch ili Bunuel naprimjer. Jednom kad se skapira da kreatori ne žele da vam priču ispričaju u stilu kao što to rade ostali, samo im se prepustite i dopustite da vam kažu šta imaju.

Kako već rekoh ranije, priča je vrlo jednostavna i izgrađena je oko vrlo proste i shvatljive poruke, samo je ispričana na drugačiji način. Zadnja rečenica izgovorena u filmu bilo je pitanje "What the fuck?",  i ako ste i sami to pitanje postavljali tokom cijelog filma, odgovori su pred vama. Samo se prepustite.

https://www.imdb.com/title/tt4034354/

Vratiće se rode 10/25

Jedna od najupečatljivijih scena u cijeloj seriji nalazi se u ovoj epizodi. Batrić, Dule Pacov i ostala ekipa kriminalaca okupili su se na stadionu fudbalskog kluba Baranda, te pred zbunjenim i nasilu okupljenim stanovnicima drže govore, prepune velikih riječi, obećanja, te hvalospjeva jednih o drugima. To je takav fijasko i šarada laži, podmuklosti, lažnih osmijeha, obećanja, da neodoljivo podsjeća na našu današnju političku scenu. Ova sekvenca ne bi bila ni izbliza upečatljiva da u ranijim epizodama nismo vidjeli sve likove i upoznali se sa njihovim motivima i planovima.

S druge strane, još uvijek gledamo lične i porodične drame ostalih stanovnika Barande. Boro je brat jednog od kriminalaca koji su se udružili sa Duletom i Batrićem, koji svoj ponos i čast cijeni više od svega. To će ga učiniti vrlo nepodnošljivom osobom pod svojim krovom, gdje će verbalno maltretirati obje svoje kćerke i suprugu.

Glavna priča i fokus ipak ostaje na Švabi, koji je proveo noć u svojoj kući u Barandi zajedno s Marinom, i koji biva među posljednjima koji saznaje da je on Tozin unuk. Sada su konačno rasvijetljeni motivi Tozinog ostavljanja nasljedstva Radmili. Da bi sva priča bila potvrđena, Tozin advokat pokazuje fotografiju svoga klijenta, na kojoj se jasno vidi ogromna fizička sličnost Predraga Švabića Švabe i Svetozara Stefanovića Toze.

Sada je vrijeme da se u sljedećim epizodama, sa svim dosadašnjim građenjem atmosfere i pozadinskim pričama, posvetimo Duletovom dolasku u Barandu i poslu koji on planira da pokrene u Švabinoj kući: takozvanom welness centru (koji takav naziv nosi samo na papiru, dok su Duletove namjere puno ilegalnije).

Prethodna epizoda

https://www.imdb.com/title/tt1171187/?ref_=tt_ep_nx

Sljedeća epizoda

Vratiće se rode 9/25

O ovoj epizodi nemam puno da kažem. Marina i Švaba su u glavnom fokusu, no sa strane se događaju mnoge druge stvari, kod sporednih likova koji naizgled nemaju puno veze sa glavnom pričom.

No, meni se čini da je jedna od najprisutnijih emocija u epizodi, čežnja. Kroz tu emociju upoznajemo nove pozadinske priče ostalih likova, kao što su Marina, pop Milorad, Krunoslav Krlja, Ekser, Milenko, Deša Inhof, baka Ruža... Svi oni čeznu za nekim ili nečim svojim, prisjećaju se uspomena, razmišljaju o budućnosti, otkrivaju strašne tajne iz prošlosti...

Kad sam prvi put gledao ovu epizodu, duboko su me dotaknule Marinine priče o njenom dosadnom i usamljenom životu u Njujorku, Krljino priznanje Ekseru da je Dule prodao plac na kojem se nalazi njegov kafić, ali najviše me je dodirnula insinuacija na tajnovitu prošlost Svetozara Toze Stefanovića. Od početka su me kreatori uvjerili da je Toza zaista bio velika dobričina, vrijedan radnik, no povremeno spominjanje da je Toza uradio nešto što je od svih sakrivao, (a kada uradiš nešto što od svih sakrivaš to je u većini slučajeva tragično), no te insinuacije su učinile ovu seriju još više interesantnom.

Prethodna epizoda

https://www.imdb.com/title/tt1171189/?ref_=tt_ep_nx

Sljedeća epizoda

Les quatre cents coups (1959)

Francois Truffaut je jedan od idejnih osnivača French New Wave, pokreta u filmskoj umjetnosti koji se zalagao za odbijanje tradicionalnog načina u stvaranju filmova, koji je tada dominirao u Francuskoj. Smatra se da je Les quatre cents coups začetak pokreta, pa sam odlučio da počnem upravo s njim.

Bio sam iznenađen kada sam saznao da je ovo Truffautov prvi veliki film, nakon kojeg je odmah pokupio nagrade, popularnost i velike pohvale. Film prikazuje period u životu adolescenta Antoine Doinela, koji zbog svoje buntovničke prirode dolazi u sukob sa otprilike svakim segmentom društva, porodicom, školom pa čak i zakonom. Mislim da je buntovništvo prirođeno gotovo svakom djetetu u njegovoj dobi, te se zbog toga svako od nas može vrlo lagano pronaći u situacijama opisanim u filmu.

Mislim da je nekako i poetično da je Truffaut odabrao baš ovu temu za svoj prvijenac, jer je i sam bio poprilično buntovan, pišući kritike i recenzije u magazinu Cahiers du Cinema. U njemu je i objavio kontroverzan članak u kojem je žestoko iskritikovao tadašnju francusku kinematografiju, zbog čega mu je bio zabranjen dolazak na festival u Kanu. Šest godina nakon kontroverznog članka je snimio ovaj film, koji je na kraju i osvojio nagradu za najbolji film upravo na festivalu u Kanu.

Akira Kurosawa, Luis Bunuel, Woody Allen i brojni drugi su za ovaj film izjavili kako im je najbolji film koji su ikada pogledali. Ja lično, u svoj svojoj nebitnosti, neću reći isto što i oni, ali ako uzmemo u obzir da je Francuski Novi Talas mnogo uticao na kasnije i utiče na današnje filmaše, ko sam ja da tvrdim suprotno? Ako volite moderne i novije filmove i odbijaju vas crno-bijeli i stariji, treba da znate da bez ovog pokreta i bez ovog filma, današnji filmovi bi izgledali mnogo drugačije.

https://www.imdb.com/title/tt0053198/

Vratiće se rode 8/25

Konačno je stigla ta očekivana godišnjica mature, gdje su se okupili Švabini drugari iz škole. Među njima je Blagoje, vrlo naporan, dosadan i arogantan tip, koji se non stop hvali kako živi u Njujorku i misli da je bolji od svih. Takođe, tu je i Pikac, simpatični narkoman koga smo već viđali u prethodnim epizodama, i sa kojim se malo više upoznamo. Znam, simpatični narkoman zvuči pomalo smiješno, ali lik Pikca je zaista sjajno napisan i još bolje odglumljen, te je "simpatični narkoman" poprilično tačan opis.

Vidjet ćemo i kratak uvid u Ekserov ljubavni život, za malo vremena ćemo saznati detalje jedne velike ljubavne veze, koja se nažalost završi. Sanja i Ekser su zajedno osam i pol godina, ali on odluči da to prekine jer smatra da nije dobar za Sanju. Nema svoj stan, nema platu, nema posao, i nema budućnosti. Sve to utiče na Ekserovu zatvorenost, ćutljivost i cinizam, te iako Sanja pokušava da ga nagovori da je ne ostavlja, Ekser je odlučan.

Nakon neslavnog izlaska sa Sanjom, Ekser nagovara Švabu da ode na zabavu godišnjice mature, i konačno stupi u kontakt sa Marinom, kojoj se Blagoje, zvani Babun, uporno ali neuspješno upucava. Na kraju Marina ipak sjeda u auto sa Švabom, i upućuju se u Barandu.

Prethodna epizoda

https://www.imdb.com/title/tt1171188/?ref_=tt_ep_nx

Sljedeća epizoda

Vratiće se rode 7/25

U međusobnim odnosima sporednih likova, stanovnika Barande, dolazi do tačke ključanja. Konflikti i sukobi dobijaju dramatične, tragične i katarzične ishode. Milenko, čovjek koji na početku svake epizode govori monolog o tome kako se rode još nisu vratile, dobija još više prostora na ekranu.

Rode simbolizuju sreću, blagostanje, mir, dakle uglavnom sve što je pozitivno. Milenko je jedini koji to vidi, te ga njihov nedolazak duboko pogađa, zbog čega smatra da se Barandi sprema velika nesreća. To je čak možda i tačno, jer je Dule Pacov odlučio da iskoristi Švabino nasljedstvo kako bi pokrenuo neki svoj biznis, te planira da povede i Eksera i Švabu sa sobom u Barandu. To naravno ne miriše na dobro, niti na neki pošten posao, no to ćemo tek da vidimo u narednim epizodama.

Dule je poprilično ponosna osoba, koja pokušava da kroz mutne i nelegalne poslove zadobije poštovanje od svih. Dosta mu je ponižavanja, posebno od glavnog kriminalca u gradu, Mikija Nosonje, koji je za Duleta simbol svih onih koji ga smatraju manje vrijednim, te zbog toga želi da im pokaže kako može da uspije. Ipak, Dule svoju sreću traži gazeći po drugima, a nije slučajno što je na istomišljenike naišao u Barandi, koji će mu svesrdno pomoći u tome. Predsjednik mjesne zajednice Batrić, biznismeni Pera i Vražalić, zamjenik ministra, svi oni žele da što više iskoriste Barandu u svoje lične interese i obogaćivanje.

Otkrivaju se tajne koje je Toza sakrivao od svih. Švabina majka, Radmila, saznaje pravi razlog zašto je Toza ostavio kuću baš njoj. Nakon ove epizode, više nema povratka ni za jednog od brojnih aktera u seriji. Ovdje se događaju izbori koji će im definisati ostatke njihovih života.

Prethodna epizoda

https://www.imdb.com/title/tt1157412/?ref_=tt_ep_nx

Sljedeća epizoda