Prvi prdež će vas nasmijati, a drugi rasplakati...
To je rečenica iz koje se rodila ideja za ovaj film. Da mi je neko dao neki pismeni zadatak, da napišem priču koristeći ovu ideju, ne bih imao blage veze kako to da napravim. No, režiseri i scenaristi su bili bizarno i ludo kreativni da takvo nešto i odrade, i rezultat toga svega je za mene bio presmiješno, prelijepo i ludo filmsko iskustvo.
Priča je zapravo izuzetno jednostavna, no za one koji još nisu pogledali film, ipak neću da pišem sinopsis jer bih definitivno spojlao i upropastio doživljaj koji će se dogoditi na kraju. Možda mogu da kažem samo ovo: Ako vam zvuči suludo ideja o čovjeku koji se sprijatelji s lešom na pustom ostrvu, vjerujte mi da radnja ipak funkcioniše kao struktura za film.
Dodao bih riječ ili dvije o filmovima koji polariziraju publiku, a među njima je svakako i ovaj: Čitajući recenzije i ocjene po internetu, vidio sam desetke i oduševljenost, kao i jedinice i omraženost. Ovakvi filmovi nas jednostavno tjeraju da odustanemo od klasičnog načina konzumiranja filma, iako Swiss Army Man uopšte nema kompleksnu naraciju, kao što rade ili su radili Lynch ili Bunuel naprimjer. Jednom kad se skapira da kreatori ne žele da vam priču ispričaju u stilu kao što to rade ostali, samo im se prepustite i dopustite da vam kažu šta imaju.
Kako već rekoh ranije, priča je vrlo jednostavna i izgrađena je oko vrlo proste i shvatljive poruke, samo je ispričana na drugačiji način. Zadnja rečenica izgovorena u filmu bilo je pitanje "What the fuck?", i ako ste i sami to pitanje postavljali tokom cijelog filma, odgovori su pred vama. Samo se prepustite.
https://www.imdb.com/title/tt4034354/
Nema komentara:
Objavi komentar