Vratiće se rode 2/25

Zaboravio sam pomenuti jedan važan detalj iz prve epizode, koji se takođe pojavljuje i u ovoj: na početku, prije uvodne špice i sjajne muzike Saše Lošića, pojavljuje se čovjek koji sjedi na nekom nepoznatom groblju, gleda u nečiji grob i drži monologe. Lako se da zaključiti da se obraća nekoj ženi po imenu Jagoda. Mi ne vidimo njegovo lice, ali jasno čujemo i primjećujemo bol koju osjeća u svom govoru. On Jagodi priča o rodama, pticama koje on voli ali za koje je primijetio da ih nema u njegovom selu. To za njega znači da će se desiti nešto loše, jer misli da gdje god je dobro, da se tu rode rado nasele. No, ovog proljeća ih nema...

Švaba i Ekser postaju svjesni da je Dule izgubio strpljenje te da je pitanje vremena kad će preći na nasilje i nauditi Švabi, ili još gore, njegovim roditeljima. Dok scenaristi grade sve veću tenziju i napetost između Duleta s jedne i Švabe i Eksera s druge strane, takođe nas još više upoznaju s likovima kroz sjajne i dobro napisane dijaloge. Upoznajemo se sa Krunoslavom, zvanim Krlja, (koga smo vidjeli i u prethodnoj epizodi ali koga sam ja nažalost zaboravio spomenuti), vlasnika kafića i odličnog Švabinog i Ekserovog prijatelja. Krljin brat je bio uspješan i talentovan košarkaš, ali je nažalost poginuo u saobraćajnoj nesreći. Zemljište na kojem se nalazi kafić je u vlasništvu nekih Duletovih poznanika u čijem se odboru Dule i nalazi, te to praktično znači da je zemljište Duletovo.

U međuvremenu, Švaba misli da je plava koverta koju su njegovi roditelji dobili neka opasna stvar koja će mu napraviti još više problema, no ostaje zapanjen i šokiran kada sazna za nasljedstvo. Roditelji ga pošalju u posjetu u Barandu, da vidi kuću, provjeri da to nije neka zajebancija i da im predloži šta će činiti s njom. Švaba naravno, bez znanja roditelja, planira da proda kuću kako bi vratio dug Duletu, kojemu ništa ne spominje, nego odluči da sa Ekserom ode u Barandu i izvidi o kakvoj tačno kući se radi.

Na putu do tamo će naići na nekoliko komplikacija, od puknute gume, do pogrešnih smjernica kako uopšte stići u Barandu, te će ih noć, kao i nas kraj epizode, zateći u nečemu što uopšte nisu očekivali: nepoznatoj njivi i ogromnoj bari vode, u koju će se zaglaviti sa svojim golfom. Pošto su vrlo kasno stigli u selo i nisu mogli pronaći nikoga da im pomogne, odluče da prespavaju u golfu i da pomoć potraže ujutro.

Prvu i drugu epizodu možemo posmatrati kao jednu cjelinu, jer su obje služile kako za upoznavanje sa likovima tako i za uvod u priču. Kroz vrlo vješte dijaloge i vrlo pažljiv scenario saznali smo dovoljno da bi nam likovi bili dovoljno realistični i kako bi se s njima dovoljno povezali. Gluma koju prikazuju svi uključeni u ovaj projekat je ipak najveći nositelj kvalitete koju serija ima, tako da je dojam i praćenje serije više nego uzbudljivo i zanimljivo iskustvo.

Prethodna epizoda

https://www.imdb.com/title/tt1143823/?ref_=ttep_ep2

Sljedeća epizoda

Vratiće se rode 1/25

Meni najdraža domaća serija. Moji roditelji i njihova generacija su odrastali sa Priče iz fabrike ili Otpisani, no drago mi je da mogu reći kako sam se zaljubio u "Rode" čim sam je prvi put vidio na televiziji. No, idemo mi ispočetka, epizodu po epizodu.

Jedan od dokaza i pokazatelja da je ovo sjajna serija jeste prva epizoda, koja je odličan pilot i napravljena je po svjetskim standardima. Iako ćemo tek kasnije u drugim epizodama vidjeti ostale glumačke velikane koji su učestvovali u projektu, prva epizoda nam takođe nudi ne tako mali broj njih. Dragan Bjelogrlić i Branimir Brstina (idejni tvorci serije), Nikola Đuričko, Srđan Todorović, Boris Komnenić, Mirjana Karanović, Ljubomir Bandović, Milorad Mandić itd...

Beograd, sadašnjost. Švaba je mladić iz obične beogradske porodice koji pokušava da preživi radeći svakakve mutne poslove sa vrlo sumnjivim osobama. Njegov najbolji drug je Ekser, čovjek koji je živio u domu za nezbrinutu djecu i koji preživljava na isti način. Njih dva su povezana sa Duškom Krtolom, poznatim kao Dule Pacov, kojemu je Švaba dužan velike pare i zbog čega sa Ekserom pokušava da prodaje na crno robu koju im je dao Dule.

Švaba živi sa roditeljima, Radmilom i Rodoljubom, koji su također jedan običan i ni po čemu poseban par iz srednje klase ljudi u Beogradu (obožavam priče o običnim ljudima). Jednog dana, poštar im donosi plavu kovertu iz suda u Pančevu, i njihova prva pretpostavka je da je Švaba napravio neki prekršaj. S druge strane, Švaba prešućuje roditeljima ali govori Ekseru da je taj poziv najvjerovatnije u vezi s njihovim mutnim poslovima u Pančevu, kada ih je zaustavila policija i otkrila robu koju sam maloprije spomenuo.

No, Radmila i Rodoljub će u sudu saznati nešto što ni u snu nisu očekivali: neki čovjek, iz malog sela Barande, po imenu Svetozar Stefanović zvani Toza, je umro i svu svoju imovinu, kuću, okućnicu, zemljište, ostavio je Radmili. Ona nema pojma ko je taj čovjek, ali Tozin advokat i žena koja je 50 godina živjela sa Tozom, baka Ruža, uvjeravaju je da nije došlo ni do kakve greške i da je cijela Tozina imovina sada njena po pravu i zakonu.

To nasljedstvo će da razvije i usmjeri priču u novom pravcu, i našim "junacima" predstoje životne promjene koje neće biti lagane.

https://www.imdb.com/title/tt1140820/?ref_=ttep_ep1

Sljedeća epizoda

Sausage Party (2016)

Želim da vam predstavim film čiji je humor toliko neprikladan i brutalan da MPAA (organizacija koja određuje koji film je prikladan za koju publiku) nije znala šta će s njim. Animirani film koji koristi vrlo sirov humor i čiji su kreatori htjeli da naprave parodiju na Disneyeve klasične trope, kao što su personifikovanje raznih stvari oko nas, igračke, auta, ljubimci itd..., tako da su ovdje personifikovali nešto što animatori nisu prije: hranu. Da citiram kreatora, Seth Rogena: "Everything is fucked up."

Radnja je vrlo jednostavna: hrana u marketu teži da je čovjek izabere i stavi u korpu, jer smatraju da izlazak iz marketa donosi sreću i odlazak u raj, obećano mjesto. Kada jedna kobasica otkrije pravu istinu o njihovoj sudbini koja ih čeka, odluči da se vrati u market i svima otvori oči. No, to će ići daleko teže nego što je planirala, jer hrana, kao i ljudi, više vole vjerovati u ugodnu laž nego u neugodnu istinu.

Osim brutalnog humora koji zaista nije namijenjen za svakoga, Sausage Party je, na svoj uvrnut i bizaran način, vrlo solidna kritika raznih segmenata društva, počevši od religije, ksenofobije, rasizma, klasne podjele, predrasuda, a sve to je začinjeno nedvosmislenim seks šalama. Cijeli taj haos i cijela premisa čini ovaj film vrlo hrabrim i originalnim poduhvatom.

Moram priznati da sam uživao u priči i odlično se zabavio, pokušavajući da otkrijem što više referenci na stvarni život i na socijalne elemente modernog društva, no ono na šta bih se fokusirao u ovom tekstu jeste sljedeće: sve je više ljudi koji više teže nekom laganijem humoru koji neće uvrijediti nikoga i u skladu s tim nisu ljubitelji malo direktnijeg humora na račun stvari do kojih im je stalo.

Zbog toga sam nailazio na recenzije koje ovaj film zovu kontroverznim samo zbog toga što je zašao u sfere onih tema koje su ljudima intimne, a koje sam gore već naveo. Moram kazati da je takva vrsta hejta za Sausage Party vrlo nefer, i da smatram kako se ljudi u ovom modernom dobu previše lako vrijeđaju. Film ima i minusa, te ga zbog toga ne bih nazvao super kvalitetnim, no ako odložimo na stranu različite ukuse koje svi imamo kad govorimo o humoru, Sausage Party je zapravo priča o tome kako trebamo preispitivati sve ono u šta vjerujemo, te ne dopustiti da tim istim vjerovanjem budemo suviše zaslijepljeni.

https://www.imdb.com/title/tt1700841/

House of Cards S1E8: Chapter Eight

U ovoj epizodi imamo još jedan predah od politike u Washingtonu. Frank odlazi u svoju državu South Carolinu, u grad Charleston, gdje se održava svečanost u vojnoj školi koju je pohađao. Razlog za svečanost i za banket je taj što se otvara biblioteka koja će nositi njegovo ime, Francis J. Underwood. Upoznat ćemo se sa nemalim dijelom Frankove prošlosti, kakav je bio dok je bio student, prisjetit će se nestašluka koje je činio sa svojim kolegama i dobrim prijateljima, njegovih mladalačkih homoseksualnih eksperimentisanja i drugih sitnih detalja.

Svaka sezona House of Cards ima 13 epizoda, i to je intencija producenata da bi prikazali kako jedna boja u špilu sadrži 13 karata. Zbog tog ograničenja i smjernica nema širine i baš previše slobode za scenariste da prikazuju mnogo stvari, nego moraju da rade s tim restrikcijama kako bi pokazali simboliku koju nosi naziv serije. Svaka scena, u skladu s tim, mora da bude izuzetno važna i ne smije da bude trošenja dragocjenog prostora na ekranu.

Zbog toga je samo postojanje ove epizode dvojako: da bi popunili priču i učinili sezonu onakvom kakvom su je i zamislili, sa 13 epizoda, dodali su ovu kao neku vrstu predaha, no nisu traćili vrijeme nego su nam odlučili ispričati malo više u Franku, sve u svrhu neke vrste komparacije kakav je bio i kakav je sad. Do sad smo mogli zaključiti da je Frank beskompromisan i beskrupulozan, ponekad bezosjećajan i okrutan, no ovdje dobijamo priliku da vidimo odakle se sve to stvorilo.

S druge strane, ova epizoda je i malo više posvećena Russou, koji odlazi u Pennsilvaniju kako bi potražio podršku od svojih građana da ga podrže u utrci za guvernera, iako im je Russo zatvorio brodogradilište i 12 000 ljudi ostavio bez posla. Zahvaljujući iskrenosti i ne posustajući pred uvredama koje mu njegovi sugrađani bez prestanka udjeljuju, uspijeva ih nagovoriti da mu daju podršku jer obećava da će popraviti situaciju oko nezaposlenosti. Naime, on i Claire Underwood rade na usvajanju zakona oko izgradnje vodovoda koji bi trebao da u sljedećih godinu ili dvije zaposli oko 5 000 ljudi. On zna da to nije dovoljno, ali da je koliko toliko dobar početak. Otpušteni radnici pristaju da mu daju šansu jer ionako nemaju više šta da izgube, te mu daju svoju podršku.

U suštini, i ova epizoda služi za polagano i, ako smijem reći, pozadinsko građenje scenografije za buduće događaje, jer, kako već rekoh, svaki momenat i svaki dijalog je važan.

Prethodna epizoda

https://www.imdb.com/title/tt2312714/?ref_=tt_ep_nx

Sljedeća epizoda

House of Cards S1E7: Chapter Seven

Predsjednik je potpisao zakon o obrazovanju. Njegov kabinet je odnio prvi uspjeh i sada Frank može da odahne. Najveći fokus mu je sada na kampanji Petera Russoa, koji ipak ima određene sumnje i nelagode oko iste. Naime, Frankovi savjetnici žele da Peter u javnost izađe sa pričom koja će se fokusirat na Russoov oporavak od ovisnosti o alkoholu i drogi, i to suočavanje sa prošlošću će mu teško pasti. Zaboravio sam pomenuti da ga je nekoliko epizoda prije ostavila djevojka i sekretarica Christina, no u ovoj Frank odluči da je potraži kako bi mu makar ona probala pomoći da donese odluku i nastavi kampanju i kandidaturu.

U ovoj epizodi se ne događa nešto spektakularno i Frank nema baš neki hitniji i veliki izazov ispred sebe, te nam tako scenaristi daju malo prostora da predahnemo od turbulencija od prethodnih događaja. Ipak, daleko od toga da se ništa ne dešava. Frank naporno radi da proširi svoju sferu uticaja tako što će odlično pripremiti Russoa, ne da bude dobar kandidat za guvernera, nego da i pobijedi.

Ovdje prvi put vidimo i američkog potpredsjednika Jima Matthewsa, koji dolazi iz države Pennsilvanije i koji se osjeća isključeno od svake bitne odluke. Peter Russo je predložen za guvernera njegove države bez njegovog znanja, predsjednik je sa potpisivanjem zakona uradio prvu veliku stvar otkad je u Bijeloj Kući, i to bez ikakve potpredsjednikove pomoći.

Doug Stamper je takođe zauzet. Ako se sjećate prostitutke koju je platio da šuti o hapšenju Russoa i Frankovom miješanju u sve to, ona se sad vraća u priču tako što od Douga traži da joj pomogne oko mjesta za boravljenje u zamjenu za šutnju, i pošto je ona prevelik rizik, Doug ne obavijesti Franka oko detalja nego odluči da što prije riješi problem oko nje. Ovdje takođe i saznajemo njeno ime, Rachel. Ona je trenutno smještena u kući Frankove sekretarice Nancy, dok se ne nađe neki trajniji smještaj.

Iako u seriji to nije direktno specificirano niti rečeno, Claire sumnja na trudnoću. To ne govori Franku, ali mislim da on to već zna. S druge strane, seksualna veza između njega i Zoe dobija na intenzitetu.

Smatram da je ova epizoda neka vrsta pripreme na vrlo vjerovatno oluju događaja koja slijedi u narednim.

Prethodna epizoda

https://www.imdb.com/title/tt2311926/?ref_=tt_ep_nx

Sljedeća epizoda

House of Cards S1E6: Chapter Six

Martyjev štrajk traje već gotovo mjesec dana, što uzrokuje napetost i paniku u Bijeloj Kući. Predsjednik Walker razmišlja da ispuni zahtjeve Sindikata učitelja i promijeni zakon o obrazovanju, no Frank se protivi. Ako Walker poklekne, neće imati zakon koji će ponuditi reforme, što je Walker i obećao, nego će prikazati Bijelu Kuću slabom. Frank traži samo još sedam dana, da prekine štrajk a da ostavi zakon onakvim kakvim jeste.

Usred planiranja i aktivnosti koje je poduzeo, jedne noći neko baca ciglu kroz prozor Frankove kuće. Nema nikakvih dokaza da je to uradio neko od učitelja ili neko iz Sindikata, ali niko drugi nema motive, jer cijeli Sindikat koji štrajkuje okrivljuje samo Franka i njegov kongres zbog toga što zakon nije po njihovoj volji. Slučaj sa ciglom malo će poljuljati Martyja i štrajkače, ali on ne odustaje.

Frank kasnije pokušava da izazove nemire i isprovocira štrajkače da poduzmu nasilje, no i to vrlo brzo propada, ali je Marty još više poljuljan. CNN pozove Martyja i Franka na debatu uživo, te Frank smatra da će ga lagano savladati, no zbog svoje nemarnosti i podcjenjivanja protivnika, Frank doživljava fijasko. On i Doug čekaju bilo kakav razlog ili događaj koji će moći usmjeriti krivicu na Martyja i što će moći prekinuti štrajk. Takav događaj dočekali su kada u Washingtonu biva upucan dječak, i Frank okrivljava Martyja jer, da je dječak bio u školi, sva bi tragedija bila izbjegnuta.

No čak ni taj spin nije okončao štrajk, jer Marty ne odustaje. Predsjednik Walker gubi strpljenje, ali onda opet gledamo kreativnog i podmuklog Franka, koji vrlo niskim ponašanjem isprovocira Martyja, kazavši mu da je zapravo Frank iscenirao bacanje cigle na svoju kuću, i Marty gubi živce te fizički nasrće na Franka. Tu je Marty znao da je izgubio bitku i da će Frank dobiti ono što traži.

Osim te priče, treba napomenuti da je Peter Russo, na Frankovo insistiranje, već mjesec dana trijezan i spreman je za pokretanje kampanje za svoju kandidaturu za guvernera Pennsilvanije. Također, Claire doživljava neke druge, intimnije dileme, boreći se protiv emotivne i seksualne privlačnosti prema fotografu Adamu. I zadnja stvar: Claire je na početku epizode pozvala njihovog čuvara i vozača Edwarda Meechuma u kuću na kafu, osiguravši tako neometan prostor za Frankov plan za bacanje cigle na kuću. Meechum dobija otkaz, ni kriv ni dužan, ali Frank ga na kraju epizode vraća na posao, osiguravši tako Meechumovu bespogovornu lojalnost.

Priča se zahuktava još više, Frank je nakon teške i naporne borbe na više frontova konačno riješio problem štrajka i skinuo sa grbače Martina Spinnelu. Sada može da bude fokusiran na daljnje planove i ciljeve koje ima, a koji vjerovatno imaju veze sa zakonom o obrazovanju i drugim stvarima koje čekaju i njega kao protagonistu, a i nas koji smo već navučeni na seriju.

Prethodna epizoda

https://www.imdb.com/title/tt2311910/?ref_=tt_ep_nx

Sljedeća epizoda

House of Cards S1E5: Chapter Five

Zaboravio sam da spomenem da je Claire, zbog toga što je odbila SanCorpovu i Remyjevu ponudu od 1.5 miliona dolara, odlučila da napravi donatorsko veče kako bi prikupila novac za svoju organizaciju. Adam, kojeg sam već spomenuo, je fotograf koji je uradio neke fotografije i koje je donirao kako bi ih ljudi na večeri kupili i dali novac njenoj organizaciji.

Zoe Barnes je otpuštena iz Heralda, nakon svađe sa Tomom, kojeg takođe otpušta vlasnica Heralda. Zoe je sada novinar nezavisnog i slobodnog portala Slugline, poprilično nepoznatog ali sa Zoe u timu, smatraju da će postići mnogo. Peter Russo je takođe bio dio priče u prethodnoj epizodi, jer ga je Frank primorao da zatvori brodogradilište u svojoj državi Pennsilvaniji i time zatvori 12 000 radnih mjesta. Ostavio je bez posla iste one ljude koji su glasali za njega i zbog kojih je i izabran za kongresmena.

A sad, glavni dio priče, onaj spektakularni. Sjećate se Martyja Spinnele, vođe Sindikata učitelja? E njega je Frank slagao, jer mu je obećao mnogo stvari u novom zakonu o obrazovanju, koje je morao da promijeni kako bi progurao zakon kroz Predstavnički dom kongresa. Marty je ljut, i kada Frank pokuša da ga urazumi, Marty mu zaprijeti da će podići štrajk cijelog Sindikata. Frank uspijeva da malo poremeti Sindikat, jer je jedan njegov dio, N.E.A (Nacionalna obrazovna asocijacija) odustao od učestvovanja od štrajka, nakon Frankovog uspješnog ubjeđivanja.

U cijelu situaciju bit će uvučena i Claire, koja će osjetiti posljedice Martyjeve ljutnje. Hotel Cogesworth je mjesto gdje je trebala biti održana njena donatorska veče, no Marty je povukao veze koje ima sa odborom hotela, te menadžer odbija da ustupi prostor Claire. To će naljutiti Franka jer je Marty uvukao Claire u cijelu borbu iako ona nema veze ni sa čim. U cijeloj panici koja prijeti da poremeti donatorsko veče te tako uništi sve planove koje je Claire imala, ona dolazi na riskantnu ideju: da proslavu, umjesto U hotelu, održe ISPRED njega. Frank se pobrinuo da policija bude na njegovoj strani, tako da je Marty doživio poraz, jer će donatorska veče ipak biti održana.

Ovaj put je Marty u panici, te skuplja nekih stotinjak ljudi, od kojih neki nisu čak ni učitelji. da protestuju ispred hotela u kojem Frankovi i Clareini gosti imaju zabavu. To će izazvati ogromnu medijsku pažnju i skandal, i baš kada se mislilo da su i Martyjeva i Frankova strana u pat poziciji, Frank zadaje posljednji udarac: pred svim novinarima i kamerama, on i njegovi ljudi iznose hranu za protestante. Šah-mat.

Briljantna epizoda, na koju neću trošiti puno riječi hvale. Spektakularni obračun između Franka i Martyja samo pokazuje koliko je zapravo Frank dosjetljiv i kako ne preza ni od čega kako bi ostvario svoje ciljeve, a pogotovo od toga da sruši onoga ko mu stane na put. Za kraj, da spomenem samo kako je Frank ponovo odlučio da koristi Petera Russoa, ovaj put otkrivši mu da ga je predložio kao kandidata za guvernera Pennsilvanije. Depresivni Russo, koji krivi Franka za zatvaranje brodogradilišta iako svi misle da je krivnja na Russou, pristaje na Frankov plan.

Zaista vrhunska priča.

Prethodna epizoda

https://www.imdb.com/title/tt2294870/?ref_=tt_ep_nx

Sljedeća epizoda

House of Cards S1E4: Chapter Four

Frank se i dalje ne zaustavlja. Njegov sljedeći plan je da osvoji naklonost predsjednika Walkera (koga smo konačno vidjeli da razgovara s nekim, a pritom prvi put vidimo i Ovalni ured), tako što će naizgled primorati predsjednika Predstavničkog doma Kongresa da odobri zakon o obrazovanju. Njegov plan i cijela ta radnja je poprilično kompleksna, no Frank već ima sve razrađeno, samo je potrebno da donese prave odluke u pravo vrijeme, te da pritisne ili podrži prave ljude, inače će sve pasti u vodu.

Ovaj put neću puno pisati o radnji, kao što je bio slučaj u prethodnim epizodama, jer je ona toliko kompleksna i tekst bi bio jako dugačak. Samo ću reći da je njegov plan uključivao smjenu ključnih ljudi u Kongresu, osvajanje većine u istom, osvojiti pri tome naklonost predsjednika, pogurati usvajanje zakona o obrazovanju i održati Bijelu kuću jakom. Tu će koristiti svoje manipulativne, ucjenjivačke, brutalne i beskrupulozne strategije.

S druge strane, Claire je u dilemi. Remy Danton, osoba koju sam spomenuo u drugoj epizodi, odjednom se pojavljuje u njenoj kancelariji i govori Claire da je novčana donacija, koja je bila povučena zbog Frankovog nedobijanja pozicije državnog sekretara, ponovo u igri. To znači da Claire može da vrati radnike koje je otpustila, uložiti novac (radi se o 1.5 miliona dolara) u nove projekte koje kreativna Gillian ima u planu, ali isto tako znači i da će Frank biti dužan Remyju i SanCorpu i oni će moći da ga kontroliše i ucjenjuje zbog toga.

Zoe Barnes se takođe suočava sa teškom odlukom. Nakon što je dobila pohvale od nikog drugog doli vlasnice Washington Heralda, njen glavni urednik Tom joj ponudi posao dopisnika za Bijelu kuću, zbog čega dotadašnja dopisnica, Janine Skorsky nimalo nije sretna. Međutim, Zoe to ne odgovara jer će, ako postane dopisnica, što je velika čast i težnja za svakog novinara, ona morati zaboraviti na kontakt sa Frankom jer neće više imati vremena za to.

Nije iznenađenje što je radnja nastavila da bude kompleksnija, i da smo odavno prošli pored tačke poslije koje nema povratka. Šta god da je Frank smislio, koji god da mu je ultimativni plan, više nema nazad. Treba pomenuti i vrlo dubok odnos kod Frank i Claire, jer u ovoj epizodi, Claire se zamalo upušta u avanturu s fotografom Adamom s kojim je već prije imala nešto, dok Frank počinje seksualnu vezu sa Zoe. Siguran sam da oboje znaju za aferu ovog drugog, ali njihovo razumijevanje u u uzroke takvih stvari i razumijevanje jedno drugog nadmašuje svaki par koji sam gledao na nekom filmu ili seriji. Nemaju niti vremena niti potrebe da jedno drugom afere nabijaju na nos, jer su svojim mentalitetom iznad toga. Zaista fascinantno prikazani i napisani likovi.

Prethodna epizoda

https://www.imdb.com/title/tt2248422/?ref_=tt_ep_nx

Sljedeća epizoda

House of Cards S1E3: Chapter Three

U prvoj epizodi, predsjednik Walker je obećao da će prva reforma koju će njegova administracija primijeniti jeste novi zakon o obrazovanju, i nakon što je Frank obećao Lindi da će prvi nacrt biti gotov za 100 dana, to je predsjedniku dalo veliki pritisak. 100 dana je jako malo vremena za nešto takvo gigantsko. Ipak, koristeći ponovo svoje umijeće pregovaranja i manipulacije, Frank je istovremeno uspio obmanuti Donalda Blythea da preda cijelu odgovornost pisanja prvog nacrta u Frankove ruke.

U drugoj epizodi Frank tajno zadužuje najbolje pravne studente da napišu nacrt, dok on vrijeme provodi okupiran drugim problemima. Studenti su izveli čudo i za nekoliko sedmica bez tuširanja, bez izlaska iz Frankove kancelarije i gotovo bez odmora, uspjeli da naprave nacrt koji je Franku donio velik ugled. No, baš kada je sjeo na sastanak sa Sindikatom učitelja i njihovim predstavnikom Marty Spinellom, desi se nešto nepredviđeno.

U Frankovoj rodnom gradu Gaffney u South Carolini, koju predstavlja u Kongresu, desila se nesreća u kojoj je poginula tinejdžerka udarivši u vodeni toranj, koji je Frank pomogao izgraditi i za čije je rušenje više puta bio protiv. Oren Chase, upravitelj okruga Gaffney, zajedno sa roditeljima poginule djevojke, krivi Franka i želi da povuče tužbe. Doug uvjerava Franka da im se sada nikako ne isplati da imaju tužbu za vratom, nego da mora ići i riješiti probleme lično, sa svojom prisutnošću. T

Taj mali problem je za Franka kao dosadni trn u oku, ali ipak mora da ode, ostavljajući vrlo ljute Martyja i cijeli Sindikat učitelja, kojima obećava da će razgovore nastavljati preko telefona. Frank ipak uspijeva da kroz vrlo podmukle načine, dijaloge i ponekad prijetnje riješi problem. Roditelji nisu ljuti na njega, Oren Chase odustaje od tužbe, i u Gaffneyu svi ostaju sretni i nastavljaju podržavati Franka.

U trećoj epizodi također vidimo Zoe Barnes koja postaje sve više važnija i sve više vremena provodi na televiziji, zbog čega njen urednik nije sretan, jer smatra da Zoe treba da prenosi vijesti a ne da bude vijest. Claire Underwood nudi posao Gillian Cole, zlatnom studentu univerziteta u Stanfordu koja ima perspektivnu neprofitnu organizaciju. Gillian je sumnjičava, ali Claire je uspijeva pridobiti da surađuju.

Frank u ovoj epizodi nije puno odmakao sa svojim planom jer je još uvijek zaglavio u pregovorima za novi zakon, a jasno smo vidjeli koliko mrzi nepredviđene sitne probleme i s koliko efektnosti ih riješava, kako bi se fokusirao na glavni plan. Ovdje postaje prisutna i seksualna napetost između njega i Zoe Barnes, koja se ne libi ničega kako bi dobila još sočnih informacija iz prve ruke. Vidjet ćemo i Petera Russoa, koji u ovoj epizodi nije imao nikakve zahtjeve od Franka ili Douga ali koji pokušava da se riješi ovisnosti o kokainu i alkoholu, te fokusirati se na vezu sa Christinom Galagher, koja radi kao njegova sekretarica ali s kojom ima i emotivnu, ne samo seksualnu vezu.

Prethodna epizoda

https://www.imdb.com/title/tt2248444/?ref_=tt_ep_nx

Sljedeća epizoda

House of Cards S1E2: Chapter Two

Frank je uspio u svojoj prvoj sabotaži i udaru na cijelu kancelariju predsjednika Walkera (kojeg, uzgred da spomenem, još nismo vidjeli da razgovara i sa kim). U tome mu je pomogla tajna i diskretna korespodencija sa Zoe Barnes, koja zbog svojih izvora i priča koje donosi u Herald polako postaje važno ime. Frankov sljedeći korak je da diskredituje Michael Kerna, čovjeka kojeg je predsjednik Walker nominovao za državnog sekretara, a to će uraditi uz pomoć Peter Russoa, za kojeg sam već kazao da ga Frank ucjenjuje i da mu Peter Russo duguje bespogovornu lojalnost.

Frankova desna ruka, Doug, pronalazi članak u novinama koje je Kern uređivao dok je bio student, i u kojem se nalazi kontroverzna izjava kako Sjedinjene Države ilegalno okupiraju Izrael. Russo odlazi do bivšeg Kernovog kolege sa fakulteta, Roy Kopeniaka, koji je zapravo autor članka, ali Russo ga nagovara da kaže Washington Heraldu kako su i on i Kern zapravo napisali članak, i tako je Kern diskreditovan i odlazi sa mjesta sekretara države. A tu nastupa Frank.

Koristeći vrlo podmukle načine, uspijeva da pridobije senatoricu Catherine Durant na svoju stranu, i kada Kern objavi svoje odustajanje od mjesta sekretara, Frank je, koristeći medijsko spinovanje uspio da ubijedi cijelu javnost i samog predsjednika da Catherine bude novi sekretar. Time će Frank imati saradnika koji će biti vrlo blizak predsjedniku, iako je Catherine bila protiv Walkerovog predsjednikovanja.

Pored ovih, isto tako pratimo i situaciju u Clairenoj organizaciji, u kojoj je, zbog otpadanja opcije za donaciju jer Frank nije završio kao državni sekretar, moralo da dođe do masivnog otpuštanja radnika. Također, pratit ćemo i posljedice koje Russoova lojalnost ima na njegov privatni život, te saznajemo i da je on konzument droge i hronični alkoholičar. Pored toga, vidjet ćemo i Dougov susret sa prostitutkom s kojom je bio Russo one noći kada su ga Frank i Doug spasili pritvora i skandala i zbog čega ga ucjenjuju i imaju u šaci. Doug je podmićuje sa 10 000 dolara kako bi šutjela o svemu.

Posljednja stvar koju želim kazati jeste to da kratko vidimo i novog lika u seriji, Remy Dantona, bivšeg Frankovog šefa osoblja koji sada radi kao lobista za SanCorp, naftnu kompaniju, koja ima interese u Bijeloj Kući i koja nije sretna što Frank nije na poziciji državnog sekretara.

Pogledajte koliko je masivna priča stala u 48 minuta radnje ove druge epizode. Stvari su postale još dinamičnije i zanimljivije, i ako ste baš pažljivo pratili, morali ste imati dojam da naziv serije u potpunosti tačno odslikava njenu radnju: sve što se zbiva je kao karte koje naslažete jednu na drugu ili jednu pored druge, i jednom kad krene val uzroka, pojavljuju se posljedice koje su neizbježne, a zatim te iste posljedice postaju novi uzroci za sljedeće posljedice. Još ne znamo kakvi su tačno Frankovi planovi i šta mu je tačno konačni cilj, ali za sada on ubjedljivo pobjeđuje, iako niko ni ne zna da cijela igra koju igraju je zapravo protiv njega. On za sad upravlja svime.

Prethodna epizoda

https://www.imdb.com/title/tt2250466/?ref_=tt_ep_nx

Sljedeća epizoda

House of Cards S1E1: Chapter One

Da bih pisao što objektivnije recenzije, a ne samo pokušavao da se sjetim radnje, jednostavno sam počeo da gledam seriju ispočetka. Iako znam koji će se događaji prikazati, ipak sam propustio da vidim neke sitnice, te je zbog toga ponovno gledanje uzbudljivo i zanimljivo.

U prvoj epizodi, kao i u svakoj drugoj seriji koja mora da počne odnekud, upoznajemo se sa univerzumom gdje je radnja smještena, a to je svijet politike u Americi. U prvoj sceni vidimo čovjeka koji ubija ranjenog psa da ga spasi bolova, ali ono što je malo drugačije je to što se taj čovjek obraća direktno u kameru. Obraća se direktno nama, i to se zove probijanje četvrtog zida. Tako odmah ostvarujemo intimniju vezu s njim, i shvatamo da će on biti najbitniji lik i da je ova priča koja počinje zapravo o njemu. On se zove Frank Underwood.

U nekoliko prvih rečenica upoznaje nas sa nekoliko drugih likova, te na taj način scenaristi izbjegavaju neke druge bespotrebne načine ekspozicije, tako što nas kroz već probijeni četvrti zid upoznavaju sa onime što trebamo da znamo za početak. Frank već godinama radi u kongresu kao majority whip (kompleksna pozicija za objasniti i prevesti na naš jezik, no ukratko, to je pozicija slična posredniku između određene političke partije i njenih članova u kongresu, koji osigurava da njeni članovi u kongresu donose odluke u skladu sa partijskim smjernicama i ideologijom).

Novoizabrani predsjednik Garreth Walker je Franku obećao mjesto državnog sekretara, i Frank je u skladu s tim već isplanirao donaciju nevladinoj organizaciji čiji predsjednik i osnivač je njegova supruga Claire. No, Linda Vasquez, šefica osoblja novoizabranog predsjednika, mu govori da ga Walker ipak neće predložiti za sekretara, jer im je Frank potreban u kongresu kao majority whip. Frank je poprilično bijesan zbog toga, te odluči da isplanira osvetu.

Paralelno sa Frankom i Claire, upoznat ćemo i ostale likove, kao što su Doug Stamper, Frankov šef osoblja i njegov najlojalniji čovjek, Peter Russo, član Predstavničkog doma u Kongresu, kojeg će Frank ucijeniti da radi ono što mu naredi, Donald Blythe, socijalista koji je izabran da napiše novi prijedlog zakona o obrazovanju i čiji će taj isti prijedlog tajno proslijediti u novine kako bi odmah diskreditovao predsjednika, Michael Kern, državni sekretar na čiju karijeru će se Frank okomiti radi istog razloga, diskreditiranja predsjednika, Zoe Barnes, mlada novinarka Washington Heralda koja ponudi Franku da joj bude tajni izvor informacija iz Bijele Kuće, dok će Frank uz pomoć nje moći da spinuje medije, Tom Hammerschmidt, glavni urednik Heralda, Lucas Goodwin, novinar i urednik u Heraldu, i još puno drugih, malo manje važnih likova.

Ova prva epizoda je vrlo koncizna i jako kvalitetno napisana. U samo sat vremena saznat ćemo dovoljno o likovima, priči da bi se zainteresirali. Kroz vrlo kompleksne i obimne dijaloge krenut ćemo u avanturu, u svijet moći i manipulacije, gdje preživljavaju i opstaju samo i isključivo oni snalažljivi. Još jedna stvar zbog čega mi je ova serija vrlo draga jeste to što je inače poprilično dosadan svijet politike, prikazan kao vrlo napet, dinamičan i dramatičan. Ovdje gledamo upravo one moćnike koji upravljaju našim životima, u čijim su rukama odluke koje utiču na nas sve. Ako su ikad njihovi životi bili pod velom tajne, serija će nam koliko toliko demaskirati njihove tajne i dati nam uvid u njihove živote.

https://www.imdb.com/title/tt2161930/?ref_=ttep_ep1

Sljedeća epizoda

Roma (2018)

Teško mi je napisati recenziju za ovaj film koristeći hladnu glavu i racionalno razmišljanje, te ću ovaj put pustiti da emocije pričaju umjesto mene.

Roma je spoj režiserovih sjećanja iz djetinjstva i koji je on posvetio spremačici koja je bila zaposlena kod njegovih roditelja i s kojom je imao vrlo lijep, porodični odnos. U ovom crno-bijelom izdanju putujemo u Meksiko 70-tih godina, i pratimo višečlanu porodicu iz meksičke radničke klase. Cijeli fokus je na mladoj spremačici Cleo koja radi za njih. Ona je vrlo predana svom poslu, kuhajući, čisteći, pa čak i odgajajući djecu koja je mnogo vole i koja su joj privržena. No, kada joj se dogodi velika tragedija, njeni šefovi postaju njena velika podrška i postaju joj porodica.

Prva polovica filma je kao jedan predivni dokumentarac, u kojem režiser niže događaj za događajem i u kojem sprva ne vidimo ništa važno, no kasnije sam shvatio da su ti mali i nebitni događaji ipak bili bitni za upoznavanje Cleine ličnosti, njenog odnosa prema porodici i privrženosti koju ima, te takođe i njenog privatnog života u kojemu nema ništa spektakularno. Početak služi za upoznavanje sa kontekstom i vremenom u kojem se radnja odvija, kako bi bolje razumjeli i osjetili sve ono što će Cleo da doživi.

Alfonso Cuaron se potrudio da glumcima, od kojih je većina po prvi put nastupala na filmu, što bolje i što vjernije napravi prostora za spontanost i uvjerljivu izvedbu. Mislim da to nije ni bilo toliko teško jer i Cuaron i njegovi glumci iz Rome dolaze iz upravo ovakve sredine kao što je prikazano u filmu. U scenama u bolnici, naprimjer, unajmljeni su pravi doktori a ne glumci, kako bi dojam bio što realniji.

Mislim da je Cuaron više nego uspio u svojoj nakani da nam prenese sopstvene emocije iz djetinjstva i povezanost koju je imao sa spremačicom. Roma je ostvarenje koje dokazuje i pokazuje svu ljepotu i poentu bavljenja filmskim i umjetničkim stvaranjem, jer kad si umjetnik, u tebi postoji velika želja da ispričaš priču koju želiš da podijeliš sa svijetom. Cuaronova Roma je zbog toga jedno sjajno umjetničko djelo.

https://www.imdb.com/title/tt6155172/?ref_=nv_sr_1

Green Book (2018)

Već sam kazao u prethodnom postu za Time to Kill, kako je rasizam jedna ideologija koju jednostavno ne mogu da ukapiram, a koja nažalost postoji i dan danas. Ljudi smatraju svoju rasu superiornom u odnosu na ostale, iako se ni po čemu drugo ne razlikuju nego po boji kože. To je takva banalna podjela i banalan način posmatranja na ljude, i drago mi je da postoje filmovi kao što su ovaj, pa da nam pokažu da je takav način razmišljanja netačan i pogrešan. 

Rađen po istinitoj priči, Green Book nas vodi u život i stanje ljudi u Americi 60-tih, kada je na snazi bila rasna segregacija i kada je njen uticaj bio najjači. Don Shirley je bio crnoputi umjetnik koji se odlučio na turneju po Srednjem zapadu i jugu amerike, iako je znao da su na tim područjima vladale najveće segregacije. Čak je postojao i vodič za sve crnopute putnike, u kojima su se nalazile lokacije i informacije koji hoteli i moteli su namijenjeni za obojene ljude a koji za bijelce. Ipak, Don Shirley se odlučuje za turneju, uprkos i upravo zbog rasne segregacije, te zaposli vozača, Tonija Vallelongu, bijelca italijanskog porijekla, da ga vozi kroz njegov cijeli put. 

Don i Tony su osobe koje dolaze iz različitih klasa tadašnjeg društva. Tony je pragmatičan čovjek, snalažljiv i ne toliko intelektualno potpođen, koji se kroz život bori dovitljivošću, radeći uglavnom kao izbacivač u noćnom klubu. Don je dijete iz visoke kuće, odgojen da se fokusira na umjetnost i život na visokoj nozi i priznat je muzičar. Sudar njihovih razlika, mentaliteta, načina života i drugačijih stavova će biti glavna snaga u filmu. Od izuzetno komičnih do izuzetno emotivnih situacija, Tony i Don će otkriti mnogo jedan o drugom, o različitim klasama iz koje dolaze i otkrit će mnogo o sebi samima. 

Viggo Mortensen i Mahershala Ali su sjajna kombinacija i mnogo mi se svidio njihov performans. Njihovi susreti sa južnjačkom populacijom i rasna segregacija na koju nailaze pomogli su mi da dobijem uvid i shvatim da je u 60-tim rasna diskriminacija bila toliko snažna, da ljudi koji su tada živjeli nisu bili strastveno upleteni u rasističku ideologiju, nego su više bili naučeni da budu takvi. Nisu znali da objasne zašto, ali im je jednostavno kroz odgoj i tradiciju filtriran takav način razmišljanja, i takav mentalitet je bilo daleko teže poraziti, zbog toga što je bio duboko i lično povezan sa ljudima u to vrijeme. 

Green Book je zbog svega gore nabrojanog, jako važan film, i smatram da se ne bi trebao lako zaboraviti, a ako dodam da rasizam još uvijek nije iskorijenjen, ta činjenica čini ovaj film i njegovu temu poprilično aktuelnom. 

https://www.imdb.com/title/tt6966692/

Boomerang (2001)

Preporuka filma o kojemu ne znaš apsolutno ništa, sem informacije da je domaći, često prolazi neočekivano, jer jednostavno je, nemaš pojma šta da očekuješ. Prijatelj mi je rekao da ovo trebam da pogledam i preklinjao me da to uradim što prije. Obično, desi se neki kontraefekat kada te neko forsira da pogledaš film, ali uspio sam se natjerati da vidim šta se ovdje dešava.

Boomerang je neka vrsta crne, satirične komedije, satkana od posve originalnih, pomalo bizarnih, neobičnih i ludih likova koji žive svoje isto tako originalne, pomalo bizarne, neobične i lude živote. Kao i u prethodnom postu za Mrtav 'ladan, i za Boomerangovog režisera nikad čuo nisam, zahvaljujući tome što sam poprilično neupućen u sopstvenu kinematografiju. No, dobra stvar je to što, zahvaljujući filmu, mogu da paralelno saznajem i o njegovim stvaraocima, a to što sam poprilično zakasnio, ne mogu, nažalost, da promijenim.

Smatram da Boomerang neće da se svidi baš svakome, zbog svojih neuobičajenih dijaloga i neobičnih likova, a ne bih bio iznenađen ako neko kaže da je i humor vrlo loš i dosadan. Na iste načine većina publike nije ljubitelj holivudskih velikana kao što su braća Coen ili recimo Tarantino, koji, kao i režiser Dragan Marinković, ne mari za šablonski način pričanja priče nego to radi na svoj, onako kako zna i onako kako mu se sviđa. Zbog toga mi se ovaj film vrlo mnogo dopada i uživao sam u svakoj sekundi.

Treba spomenuti da, iako su njegovi likovi i situacije u kojima se nalaze, vrlo originalni i maštoviti, ipak sam primijetio brojne omaže holivudskim klasicima, koje ne bih da nabrajam jer ne mogu sviju da se sjetim, ali kojih, vjerujte mi, ima. Boomerang je drugačija priča o nama, o našem društvu i našim običnim i dosadnim životima, i nudi nam načine kako da u cijelom sivilu nađemo nešto zabavno i zbog čega vrijedi živjeti i biti veseo.

https://www.imdb.com/title/tt0283269/

Mrtav 'ladan (2002)

Godinama slušam o ovom filmu, godinama čujem replike i reference iz njega, i godinama sam izbjegavao da ga pogledam. Nakon gledanja, koje sam priveo kraju prije nekih 10-ak minuta, ostao sam oduševljen i bacio sam se na guglanje o režiseru, jer moram da priznam, da sam za pop kulturu sa naših prostora poprilično neupućen. Saznao sam zaprepašćujuće stvari. No prvo malo o radnji.

"Mrtav 'ladan" je crna komedija režisera Milorada Milinkovića, u kojoj dvojica sitnih i ne toliko inteligentnih kriminalaca pokušavaju da prebace leš svog dede, kako bi ga sahranili. Njihova ne baš praktična ideja da ga predstave kao pijanicu i prevezu ga vozom će u cijelu situaciju da umiješa još mnoštvo drugih interesantnih i komičnih likova. Ako možete da zamislite koliko njihova operacija može da pođe po zlu, poći će i gore od toga.

Ovo je Milinkovićev prvi igrani film, za koji je napisao i scenario. Dok sam gledao film, imao sam dojam da ovo nije djelo nekog amatera filmofila, nego da iza njega stoji vrlo veliki ljubitelj i poznavalac filma, i bio sam u pravu. Milinković je diplomirao režiju na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu.

Sigurno nije lagano napisati komediju u kojoj se nalazi nemali broj likova, koji su inspirisani svakodnevnim osobama iz stvarnog života, ali koje ćeš prilikom pisanja osobina pomalo izvitoperiti da bi bili komični. Takođe, nije lagano ni stvoriti ambijent u kojem će ti likovi boraviti i doživiti avanture. No, najteži zadatak je sigurno bio pomiješati sve te likove u suludo zabavnu i haotičnu kombinaciju koja će da funkcioniše perfektno u filmu.

Iako mi tek u pokojim scenama gluma izgleda pomalo neuvjerljivo, to se totalno može zanemariti, pa tako, moj cjelokupni i generalni utisak ostaje oduševljenje i dajem mu najveće pohvale.

https://www.imdb.com/title/tt0301634/?ref_=tt_rec_tt

Surogat (1961)

Za ovaj film sam čuo tek prije godinu i pol, i kada sam vidio njegov uspjeh, postidio sam se jer za njega nisam čuo ranije. Surogat je kratki animirani film jugoslavenskog režisera i animatora Dušana Vukotića, a čiju radnju je poprilično teško objasniti bez da zazvučim djetinjasto. Zbog toga ovdje neću puno riječi trošiti na radnju, nego ću prije da kažem par stvari o Vukotiću, filmu i njegovom uspjehu.

Vukotić je jedan od osnivača Studija crtanog filma u sklopu Zagreb filma, filmske produkcijske kuće koja radi od 1953 pa sve do danas. Počeo je s kratkim animiranim reklamama i kraćim filmovima, te je jedan od autora prvog domaćeg animiranog filma. Kada je sa nekoliko svojih prijatelja i kolega počeo da prenosi svoju maštovitost na animaciju, i vrhunac je bio film Surogat.

Likovi u ovom kratkom filmu su stvoreni na originalan, maštovit i komičan način. Radnja je vrlo jednostavna: karakter odlazi na plažu da uživa, i kroz cijelih 10 minuta ga gledamo kako doživljava humoristično neugodne vratolomije. Ostao sam poprilično oduševljen i odlično sam se zabavio.

No, ono što me je postidilo je to što nisam znao jednu veliku i hvale vrijednu informaciju: Surogat je prvi kratki animirani film izvan Amerike koji je nagrađen Oskarom. U svijetu gdje je holivudska animacija briljirala, na čelu sa Disneyem, osvajanje takve nagrade je bio poprilično ogroman i veliki uspjeh.

Vukotić je kasnije dobio još jednu nominaciju za njegov sljedeći film, i nastavio je da stvara i radi sve do svoje smrti, 1998. Činjenica da sam za njega saznao tek 2017 godine, 55 godina nakon njegovog najvećeg životnog dostignuća, samo govori o tome koliko se malo poštuje i malo spominje njegovo ime. Vukotić je Oskara dobio godinu dana nakon što je Ivo Andrić dobio Nobela, no za razliku od Andrića, Vukotić ni izbliza ne dobija pažnju i pohvale koje zaslužuje. To bi trebalo da se promijeni.

https://www.imdb.com/title/tt0054854/

Birdman or (The Unexpected Virtue of Ignorance) (2014)

Vjerujte mi da bih htio da budem što kraći oko pisanja nekog komentara i doživljaja ovog filma, jer znam da dugačke recenzije uopšte nisu interesantne i da će velika većina samo preskočiti tekst te pročitati između redova da li sam rekao nešto interesantno ili sam ipak pisao gomilu dosadnih gluposti. Ipak, smatram da je ovaj film izuzetno masivan po pitanju teme koje obrađuje, stila kojim to radi, ambijenta i atmosfere u kojem je smješten, vrlo jednostavne ali snažne simbolike koju ima napretek i kritike koju poruka upućuje, tako da bi bilo nefer da se o njemu napiše samo par rečenica.

Razmišljao sam najprije o tome koliko me tematika podsjeća na Wilderov Sunset Blvd. Kao u Sunsetu, i ovdje smo zaronili u um šizofrenog lika koji osjeća da mu je karijera propala, a paralelno s tim smo vidjeli šta se dešava i šta se može dešavati iza kulisa tog velikog svijeta filmske produkcije (Sunset Blvd) i pozorišne produkcije (Birdman). Zbog toga je Birdman film u kojem može uživati i publika, ali i svi oni koji su bilo kako umiješani u film ili pozorište.

Ambijent u kojem se radnja odvija je nešto u šta smo mi svi manje više upućeni. Znamo da su glumci i poznate ličnosti isto tako ljudi kao i mi i da im baš ne teče med i mlijeko, no ovdje smo dobili priliku da kroz stvarno vrhunsku glumu vidimo kako njihovi životi funkcionišu i sa čime se oni suočavaju. Ipak, glavni fokus je na Birdmana i njegove lične borbe sa manjkom samopouzdanja, sa osjećajem da mu je karijera otišla u nepovrat i sa njegovim gotovo pa očajnim pokušajem da je spasi.

Kao da ovo sve nije dovoljno, u priči se kroz dijaloge provlače i kritike prema konzumentima umjetnosti, kako prema publici tako i prema neobjektivnim kritičarima, posebno onima koji imaju ogroman autoritet koji je u stanju da ili uzdigne ili sruši umjetnikovu karijeru. Innaritu je u jednom dijalogu citirao Flauberta koji je kazao da kritičar umjetnosti postaješ zato što nemaš talenta za umjetnost, kao što čovjek postaje doušnik za vojsku ako nema potencijala da postane vojnik.

Volio bih da mi malo veći filmofili od mene ukažu ako sam šta propustio spomenuti (da ne kažem analizirati), jer osjećam da je ovo djelo zaista dovoljno veliko i da treba da bude na listama najvažnijih filmova ikad snimljenih.

https://www.imdb.com/title/tt2562232/?ref_=nv_sr_1

I Origins (2014)

Religijska uvjerenja, život poslije smrti, reinkarnacija itd..., su oduvijek bili velika inspiracija za filmaše jer sadrže veliki potencijal za vrlo emotivne, misteriozne i neobjašnjive priče nakon kojih se malo više zaroni u mistične i duhovne tekstove religije i kulture o kojoj znamo jako malo.

I Origins je upravo takva priča, te ovdje ne bih da navodim nijedan detalj iz radnje, zbog toga što je bilo kakav sinopsis vrlo neugledan spojler, i garantujem da bi mogao da pokvari doživljaj za gledatelja koji odluči dati priliku filmu. Malo bih da razgovaramo o tematici filma, pa ću samo reći da je ovo vrlo kreativan prikaz miješanja nauke i već spomenutog, hinduističkog vjerovanja u reinkarnaciju i život poslije smrti.

Iako lično nisam religiozna osoba, moram priznati da mi je film ponudio vrlo originalnu priču i scenario, uživao sam u sjajnoj glumi i emotivno napetoj radnji od prve do zadnje minute. Na film sam naletio surfajući po listama filmova navedenih kao "life changing, mind bending movies", no ne bih njegovu snagu opisao kao takvu, i iako nije nimalo slabašan, nije mi baš promijenio život i nije mi uopšte pomjerio um.

Lagao bih ako kažem da me nije natjerao na razmišljanje, jer zaista jesam dugo ostao budan, tragajući za nekim objašnjenjima i pitanjima koja su mi oduvijek postojala negdje tamo u podsvijesti, i volio bih da jedno od njih postavim i vama:

Koliko religijske priče (koja god da ste religija) utiču na vaš pogled na život, i ako da, na koje sve načine?

Sa čisto empirijske strane, ne vjerujem ni u kakvo božanstvo niti u bilo kakvo postojanje onog svijeta, no ostaje mi fascinacija kako je ljudski mozak toliko neistražen i kako je naš najbitniji i ključni organ toliko snažan da sam od sebe stvara želju za postojanjem nečega što je izvan nas, nečega što nam je neobjašnjivo i što, makar zasad, nauka nema jasan odgovor koji bi sva ta pitanja razjasnio.

Da zaključim: prava snaga dubokog uvjerenja, po meni, nije u tome što vjerujemo u religijska tumačenja, nego to što samim htijenjem da nešto postoji činimo to vrlo stvarnim u našim neuronima, sinapsama i mozgu. Naš mozak koji stvara religije, a ne religija sama po sebi, je pravi i neistraženi fenomen.

https://www.imdb.com/title/tt2884206/?ref_=nv_sr_1

The Straight Story (1999)

Razmišljao sam ovih dana o sebi, o životu, o porodici, o stvarima koje su mi bitne i o ljudima koji su mi dragi. Kroz misli mi u tim trenucima prolaze citati, pjesme, književna djela koja bi mogla da opišu makar malo onoga što osjećam. A onda sam se sjetio ovog filma koji sam gledao prije koju godinu, i sam trailer, koji sam pogledao maloprije, me raznježio. Ajde da malo pričamo o ovom djelu Davida Lyncha, da ga pohvalimo dostojno kako zaslužuje.

Ovo je istinita priča o Alvinu Straightu, čovjeku koji je prešao 370 milja (oko 596 kilometara), kako bi vidio bolesnog brata s kojim je u svađi već deset godina. U nemogućnosti da vozi auto zbog lošeg zdravlja, bez dovoljno novca da sjedne u avion, odluči da pređe cijeli put na svojoj kosilici! Zamislite samo, 596 kilometara putovanja, kao od Tuzle do Austrije, na takvom jednom prevoznom sredstvu.

Alvin je vrlo uporan i tvrdoglav. Tokom cijelog putovanja odbija da ga neko drugi poveze u autu, iako je na svom putu upoznao ljude koji su ostali zaprepašćeni i oduševljeni njegovim veoma veoma smionim i hrabrim poduhvatom i nudili mu pomoć. No Alvin želi da to odradi sam, jer mu je to potrebno. Volim da mislim kako taj put nije samo prelaženje velike geografske distance, nego da Alvin zajedno sa brojnim kilometrima prelazi i prevazilazi sve ružne i loše stvari koje je rekao svom bratu, koje je uradio u svom životu, i da njegov put nije samo želja da vidi brata, nego da pronađe novog sebe, da doživi prosvjetljenje i da sam sebi oprosti sve što sam sebi i zamjeri.

U dva sata ovog stvarno čudesnog djela, uspio je da stane cijeli jedan segment Alvinovog života, i sve ono što smo trebali da znamo oko njegovih motiva za kretanje na put, njegove ličnosti i najvažnije, njegovih strahova, lijepo i efektno je poslagano kako bi imali bolji doživljaj i shvatanje koliko njemu zapravo znači poduhvat koji se spremao da poduzme.

Za kraj, da dodam kako čak i njegovo prezime vrlo simbolično predstavlja njegovu životnu priču. Straight znači ( u određenim kontekstima) pravo, nedvosmisleno, odlučno, uporno i tvrdoglavo, a upravo takav je i Alvin Straight. Preporuka za svakoga.

https://www.imdb.com/title/tt0166896/?ref_=nv_sr_1

The Immortal Life of Henrietta Lacks (2017)

Prije nego napišem nešto malo o sinopsisu filma, prvo ću da napišem nešto malo više o Henrietti Lacks. Ne znam koliko ste upućeni u to ko je bila Henrietta i ne znam da li ste čuli ikad za nju. Ako jeste, ajde da malo ponovimo gradivo, ali ako niste, pripremite se da budete zapanjeni. 

Henrietti Lacks je dijagnosticiran rak maternice i 1951 je otišla na rutinski pregled kod doktora koji nije slutio da će biti poseban po nečemu. Doktor George Otto Grey je uzeo uzorke njenih ćelija raka radi ispitivanja, ali tada se desilo nešto što ga je poprilično iznenadilo. Ljudske ćelije, kada se odvoje od tijela, obično umru i prestanu biti korisne, no Henriettine ćelije su nastavile da se razmnožavaju izvan njenog tijela, nakon što su održavane u uslovima pogodnim za to. Doktor je vrlo rado pozvao ostale naučnike da preuzmu te ćelije da bi vršili naučna istraživanja. U međuvremenu, Henrietta je umrla, a niti ona niti članovi njene porodice nisu bili informisani niti pitani za dopuštenje da njene ćelije može koristiti svako, no takvo dopuštenje nije ni bilo potrebno u to vrijeme. No, ostavimo pravne stvari po strani. 

Ćelije su nazvane HeLa, i to su prve besmrtne ćelije koje se i dan danas koriste u naučnim istraživanjima. Zahvaljujući njima, naučnici su testirali razne vakcine, lijekove za AIDS, ponašanje ćelija u svemirskim okolnostima, reakcije na viruse, efekte radijacije, gensko mapiranje, čak i ćelijsko kloniranje. U suštini, ćelije osobe koje su bile uzrok njene smrti su ostavile neopisiv uticaj za živote ljudi i nauke cijelog čovječanstva. Henrietta Lacks je umrla a da nije bila ni svjesna koliko je važna bila i ostala za ljudsku vrstu. 

A sad, malo o filmu. Radnja prati Deborah Lacks, (koju glumi Oprah Winfrey, jedna od producenata) Henriettinu kćerku, koja pokušava da se izbori za to da priča njene majke dobije zasluženu pažnju i koja smatra da joj se svijet nije dovoljno odužio. U filmu takođe vidimo i neke retrospektivne momente Henriettinog života, koji pokazuje da je ona bila samo jedna obična žena i da se ni po čemu nije izdvajala, što samo još više pojačava utisak kada shvatimo da je njen život i njena bolest zapravo jedan od najvažnijih momenata u historiji moderne nauke. Priča se, dakle, ne fokusira na Henriettin život, nego na posljedice svih događaja koji su uticali na njenu kćerku i porodicu Lacks. 

Film ima prosječnu ocjenu na IMDb-u, no smatram da publika ne shvata koliku važnost predstavlja da znamo za postojanje Henriette Lacks i njenih HeLa ćelija, te zbog toga mislim da je 6.3 veliko podcjenjivanje, ne samo kvalitete, nego i važnosti ovog filma. 

"You are famous, but yet nobody knows about you..."

https://www.imdb.com/title/tt5686132/?ref_=nv_sr_1

Movie 43 (2013)

15-ak velikih glumačkih imena se nalazi u ovom ostvarenju. Trailer je bio toliko zbunjujući ne otkrivši apsolutno ništa smisleno u radnji, da je samo još više zagolicao maštu gledatelja koji su hrlili na premijeru. To se sve završilo masovnim hejtom i neodobravanjem filma, pa su čak neki govorili da je Movie 43 najgori film ikad snimljen.

Gledao sam ga prije 2-3 godine, kada nisam imao pojma da ovaj film postoji niti o čemu se radi, i ostao sam oduševljen koliko random humora i random stvari postoji kroz njegovih 10-ak segmenata koji su napravljeni u antologijskom formatu. Razlog za male ocjene je izgleda suviše ozbiljno shvatanje filma i njegove poente.

A poenta je da uopšte nema poente. Samo nasumične i blesave ideje za bizarne, neočekivane i nelogične priče, koje načinju granice gdje prestaje realizam a počinje nadrealizam. Ne postoji ni jedan jedini segment u kojem se može naći logika koja funkcioniše u stvarnom svijetu, te je zbog toga film totalno prepušten subjektivnim dojmovima svakog pojedinačnog gledaoca.

Ovdje bih takođe i da kažem pokoju riječ o samoj tradiciji stavljanja ocjena na film. Ocjene na poznatim stranicama kao što su IMDb, Metascore, Rotten Tomatoes, vrlo mnogo utiču na pregledavanje feedbacka kod publike, pa se automatski pretpostavlja da su ocjene poprilično objektivno mjerilo same kvalitete filma. No, Movie 43 je jedan od onih filmova koji pokazuju da ocjena može da bude loš vodič za odluku da li uključiti film ili ne.

Zbog ovog filma i još nekoliko njih koje sam pogledao poslije ovog, prestao sam da ocjenjujem filmove i da marim za ocjene koje drugi ljudi daju, zato što nikad ne možeš biti siguran da li će ti se film dopasti ili ne samo na osnovu ocjene koju ima.

https://www.imdb.com/title/tt1333125/?ref_=nv_sr_1

An Interview with God (2018)

Naziv filma mi je zvučao kao pretenciozan, hrabar i odvažan poduhvat, jer fenomen boga posmatram drugačije nego što je to opšte prihvaćeno u religijama, bio sam skeptičan, i to iz vrlo jakog razloga. Za mene je bog jedan apsolut nad apsolutima, koji je u isto vrijeme i sve i ništa, i koji nema ama baš nikakve veze sa našim poimanjima konkretnog svijeta, nego boravi isključivo u apstrakciji. Zbog toga mi je cijela ideja razgovaranja sa bogom, vrlo zahtjevna iz filozofske perspektive.

Film prati mladog novinara Paul Ashera, koji dobija priliku da odradi, kao što naziv filma kaže, intervju sa bogom. Moram da priznam da radnja ne ide monotono niti po nekom šablonu, nego je naracija dovoljno nekonvencionalna kako bi film napravila koliko toliko zanimljivim. Nažalost, ostale stvari kao što su dijalozi, međusobni odnosi među likovima su mi ostali poprilično nedorečeni, a kako film teče, tako se i povećava prostor za tumačenje svega što gledamo, zbog toga što nam film ne govori da li je Paulov sagovornik zaista bog, ili je Paul sve to umislio, možda čak i sanjao, ili se čak radi o nekom unajmljenom psihologu koji je zadužen da razgovorom pomogne Paulu u njegovim teškim trenucima.

Ta otvorenost u tumačenju bi možda bila dobra da su likovi kompletno odrađeni, no oni su jednostavno premalo razrađeni da bi ih mogli dovoljno povezati sa glavnom temom priče. Meni kao nevjerniku, film ostaje poprilično slabašan, ali njegova dobra strana je to što može da bude od pomoći ljudima koji ličnije i intimnije od mene praktikuju svoju religiju, i koji u njoj pronalaze neku vrstu utjehe i pomoći u teškim trenucima.

Mislim da su stvaraoci ovog filma snimali isti da bi objasnili svoje lično viđenje na boga, koje s početka liči na tipične i opšte prihvaćene religijske stavove, no kasnije, zbog otvorenosti koje sam već spomenuo, ipak dobijamo dojam da režiser ipak ima svoje sopstveno, originalno stanovište koje je prikazao u filmu.

https://www.imdb.com/title/tt5779372/

A Time to Kill (1996)

Nikada nisam mogao da razumijem ljude koji su rasisti, fašisti, nacisti ili bilo kakvog tome sličnog ideološkog svjetonazora, no činjenica je da je u svijetu do skoro bila na snazi legalna segregacija među rasama, što je za mene teški poraz ljudskog intelekta. U filmu se prikazuje rasno podijeljeno društvo na Jugu Amerike kroz strahovit slučaj dvostrukog ubistva.

Carl Lee Hailey (Samuel L. Jackson) uzima pravdu u svoje ruke nakon što su mu dvojica mladića silovali desetogodišnju kćer, te ih hladnokrvno ubija usred policijske stanice, i to je centralna tema priče. Osim nje, paralelno se odvija toliko drugih stvari, od divljanja Ku Klux Klana, pokušaja ubistava advokata branioca Jake Brigancea (Matthew McConaughey) i njegovog tima, Jakeovi privatni odnosi sa prijateljima, suprugom i kolegama, Carlovi odnosi sa porodicom i njegovo nošenje sa sopstvenom situacijom, i još zaista mnogo drugih sporednih radnji događanja.

Moram priznati da, ako uzmem u obzir koliko se stvari događa u isto vrijeme kroz dva i po sata trajanja filma, nisam imao osjećaj da nešto nedostaje ili da je nešto zbrzano, što se znalo dešavati u nekim ranijim filmovima koje sam gledao, a to znači da je roman John Grishama, po kojem je film rađen, odlično adaptiran. Velik broj moralnih dvojbi se proteže od početka do kraja filma, a sve je začinjeno preciznim prikazom društva koji su prepuni predrasuda, mržnje i koji su motivisani tim stvarima da donose odluke i djeluju.

Dopada mi se kako nijedan od likova nije prikazan kao moralni čistunac i uzor, pa tako vidimo brojne kontroverzne misli i stavove od svakoga koji je nekako uključen u cijeli slučaj. Za razliku od ostalih holivudskih filmova sa klišeom glavnog lika na kojeg se trebamo ugledati, ovdje toga nema, jer su svi likovi vrlo trodimenzionalni i zbog toga se cijela atmosfera doima vrlo stvarnom i realnom, i odslikava vrlo vjerovatno pravo stanje društva koje opisuje.

S tehničke strane, court room drama scene su malo ispod kvalitete u odnosu na ostala remek djela iz tog žanra, ali dobra stvar je to što ovo baš i nije samo court room drama, jer, kako sam već spomenuo, priča se odvija na toliko mnogo ostalih frontova, zbog čega court room drama ispada iz glavnog fokusa.

Za kraj, ostao sam zaprepašten kako do skoro ne samo da nisam stigao da pogledam ovaj film, nego čak nisam ni čuo za njega do prije 2 dana, iako režiju potpisuje Joel Schumacher, scenario Akiva Goldsman, a glumačku ekipu čine giganti kao što su Matthew McConaughey, Samuel L Jackson, Kevin Spacey, Sandra Bullock, Ashley Judd, Donald i Kiefer Sutherland, Oliver Platt i Chris Cooper. Vjerovatno jedna od najglomaznijih glumačkih ekipa ikada okupljenih.

https://www.imdb.com/title/tt0117913/

Apostle (2018)

Kada se završe posljednje minute filma, i kad malo promislite o onom što ste gledali, shvatit ćete da je Apostle zapravo solidan horor-triler sa originalnom pričom. U toku gledanja bilo mi je dosta nejasnih stvari, ne toliko u priči koliko u logici filma, no poslije je krenulo u nekom čudnom i bizarnom smjeru pa mi i nije bilo toliko važno. Sviđa mi se kada režiseri i scenaristi naprave sopstveni način izlaganja priče, sa malo ili nikako korištenja uobičajenih tropa iz ranijih filmova.

Radnja je smještena, sudeći po sinopsisu sa Netflixa i IMDb-a, u 1905-tu godinu. Thomas Richardson otputuje na otok na kojem se nalazi neki novi, čudni religijski kult koji se odvojio od ostalog svijeta. Vođe tog kulta su kidnapovali Thomasovu sestru kako bi dobili otkupninu koju će iskoristiti u ulaganje u svoju otočku zajednicu, jer im sredstava za život ponestaje.

Thomas je čovjek koji se vješto infiltrira kao obični vjernik i fanatik, ali vođe kulta znaju da je na otoku neko ko je došao radi kidnapovane djevojke i da taj neko posjeduje novac za otkupninu. No, iako je glavna priča fokusirana na Thomasa, vidjet ćemo i ostala dešavanja vezana za druge stanovnike otoka, koja će kasnije dovesti do haosa.

Minusi u filmu su definitivno slabi dijalozi, ne u smislu da ih ima malo, nego da su neuvjerljivi u nekim trenucima. Drugi segmenti, kao što su blood and gore nasilje i fantazijski detalji su kreativna sloboda režisera i to neću da nazovem minusom, no ipak ne bi škodilo da smo doživjeli i iskusili korisnije dijaloge za karakterizaciju likova. Gluma Dan Stevensa, Michael Sheena, Mark Lewis Jonesa i ostalih je vrhunska i njena vrijednost nosi veliku težinu filma.

Na kraju, treba napomenuti kako je religijski fanatizam uvijek bio dobro i plodonosno tlo za jezive horore, napete drame, koje su obično kritike tog istog fanatizma. A da stvar bude još bolja, simbolike i alegorije ne nedostaje, no to ostavljam za subjektivne analize ljudi koji pogledaju film.

https://www.imdb.com/title/tt6217306/?ref_=nv_sr_1

Sedma umjetnost

Puno sam razmišljao kako krenuti s ovim. Šta napisati, kako početi, kako organizovati sve, kakvu tačno sistematiku trebam, želim i moram da imam ovdje? U suštini, ovdje bi trebalo da se nalaze sva moja razmišljanja o filmovima ili serijama koje sam pogledao, u isto vrijeme subjektivne refleksije kao i najobjektivnije moguće analize. Razlog i motiv za cijelo pisanje ovog bloga je želja da na jednom mjestu imam zapisano sve ono o čemu sam stvorio mišljenje a što ima veze sa sedmom umjetnošću. Nemam želju da ovo bude posjećeno ili popularno mjesto koje će ljudi dijeliti po društvenim mrežama, jer mislim da je ovakvih stvari prepun internet, čak i na našim, balkanskim jezicima, a kamoli u svijetu.

Ljudi odavno, već stotinu i nešto godina, vole film i to je postala već poprilično ispitana i istražena umjetnost, u smislu da je poprilično mnogo ljudi zaplivalo u njene vode i pokušava da se snađe i ostvari karijeru u njoj. Po cijelom svijetu imamo brojne filmske akademije i škole, filmska industrija je izuzetno profitabilna grana industrije, poznate osobe iz svijeta filma svakodnevno utiču na javnost i oblikuju svijet svojim postojanjem, itd. Dakle, film je postao velik i značajan segment u ljudskim životima, u umjetnosti, svijetu zabave, i svijet filma se s pravom može označiti kao jedan poseban univerzum za sebe.

U tim stvarima i leži moja velika ljubav prema filmu, tom fenomenu koji, iako je poprilično istražen, ipak ispred sebe još uvijek ima mnogo inovacija, mnogo novih tema i mnogo, neopisivo mnogo prostora za kreativnost. Filmovi su priče, dijelovi stvarnosti, bila to stvarnost koja odslikava živote sviju nas ili pak stvarnost koju je stvorila mašta kreatora, koji nam otkrivaju poruke, pouke, tuđa iskustva, druge i drukčije poglede na svijet, pa bez obzira da li pratili Robinzon Krusoa kako preživljava sam na pustom ostrvu, ili zajedno sa Kolumbom otkrili cijeli novi svijet, putovali sa Enterpriseom u daleke dijelove svemira i tako dalje i tome slično, mi smo proživjeli cijela nova iskustva i, u zavisnosti koliko smo se tome predali, naučili cijeli spektar novih, uzbudljivih i zanimljivih stvari.

Otprilike tako bi izgledalo moje objašnjenje zašto volim sedmu umjetnost. Ovdje, u ovom blog-dnevniku, ću pokušati da ostanem što otvorenijeg uma prema bilo kojem filmu, seriji, tematici ili slično. Iza mene ima nemali broj ostvarenja koje sam uspio pogledati, ali ispred mene će uvijek biti veći broj onih kojima se radujem i koje jedva čekam da vidim.

To bi otprilike bilo to. Uživajte u čitanju. Ako imate pitanja, sugestije, kritike, sve je dobro došlo.