Religijska uvjerenja, život poslije smrti, reinkarnacija itd..., su oduvijek bili velika inspiracija za filmaše jer sadrže veliki potencijal za vrlo emotivne, misteriozne i neobjašnjive priče nakon kojih se malo više zaroni u mistične i duhovne tekstove religije i kulture o kojoj znamo jako malo.
I Origins je upravo takva priča, te ovdje ne bih da navodim nijedan detalj iz radnje, zbog toga što je bilo kakav sinopsis vrlo neugledan spojler, i garantujem da bi mogao da pokvari doživljaj za gledatelja koji odluči dati priliku filmu. Malo bih da razgovaramo o tematici filma, pa ću samo reći da je ovo vrlo kreativan prikaz miješanja nauke i već spomenutog, hinduističkog vjerovanja u reinkarnaciju i život poslije smrti.
Iako lično nisam religiozna osoba, moram priznati da mi je film ponudio vrlo originalnu priču i scenario, uživao sam u sjajnoj glumi i emotivno napetoj radnji od prve do zadnje minute. Na film sam naletio surfajući po listama filmova navedenih kao "life changing, mind bending movies", no ne bih njegovu snagu opisao kao takvu, i iako nije nimalo slabašan, nije mi baš promijenio život i nije mi uopšte pomjerio um.
Lagao bih ako kažem da me nije natjerao na razmišljanje, jer zaista jesam dugo ostao budan, tragajući za nekim objašnjenjima i pitanjima koja su mi oduvijek postojala negdje tamo u podsvijesti, i volio bih da jedno od njih postavim i vama:
Koliko religijske priče (koja god da ste religija) utiču na vaš pogled na život, i ako da, na koje sve načine?
Sa čisto empirijske strane, ne vjerujem ni u kakvo božanstvo niti u bilo kakvo postojanje onog svijeta, no ostaje mi fascinacija kako je ljudski mozak toliko neistražen i kako je naš najbitniji i ključni organ toliko snažan da sam od sebe stvara želju za postojanjem nečega što je izvan nas, nečega što nam je neobjašnjivo i što, makar zasad, nauka nema jasan odgovor koji bi sva ta pitanja razjasnio.
Da zaključim: prava snaga dubokog uvjerenja, po meni, nije u tome što vjerujemo u religijska tumačenja, nego to što samim htijenjem da nešto postoji činimo to vrlo stvarnim u našim neuronima, sinapsama i mozgu. Naš mozak koji stvara religije, a ne religija sama po sebi, je pravi i neistraženi fenomen.
Nema komentara:
Objavi komentar