Vjerujte mi da bih htio da budem što kraći oko pisanja nekog komentara i doživljaja ovog filma, jer znam da dugačke recenzije uopšte nisu interesantne i da će velika većina samo preskočiti tekst te pročitati između redova da li sam rekao nešto interesantno ili sam ipak pisao gomilu dosadnih gluposti. Ipak, smatram da je ovaj film izuzetno masivan po pitanju teme koje obrađuje, stila kojim to radi, ambijenta i atmosfere u kojem je smješten, vrlo jednostavne ali snažne simbolike koju ima napretek i kritike koju poruka upućuje, tako da bi bilo nefer da se o njemu napiše samo par rečenica.
Razmišljao sam najprije o tome koliko me tematika podsjeća na Wilderov Sunset Blvd. Kao u Sunsetu, i ovdje smo zaronili u um šizofrenog lika koji osjeća da mu je karijera propala, a paralelno s tim smo vidjeli šta se dešava i šta se može dešavati iza kulisa tog velikog svijeta filmske produkcije (Sunset Blvd) i pozorišne produkcije (Birdman). Zbog toga je Birdman film u kojem može uživati i publika, ali i svi oni koji su bilo kako umiješani u film ili pozorište.
Ambijent u kojem se radnja odvija je nešto u šta smo mi svi manje više upućeni. Znamo da su glumci i poznate ličnosti isto tako ljudi kao i mi i da im baš ne teče med i mlijeko, no ovdje smo dobili priliku da kroz stvarno vrhunsku glumu vidimo kako njihovi životi funkcionišu i sa čime se oni suočavaju. Ipak, glavni fokus je na Birdmana i njegove lične borbe sa manjkom samopouzdanja, sa osjećajem da mu je karijera otišla u nepovrat i sa njegovim gotovo pa očajnim pokušajem da je spasi.
Kao da ovo sve nije dovoljno, u priči se kroz dijaloge provlače i kritike prema konzumentima umjetnosti, kako prema publici tako i prema neobjektivnim kritičarima, posebno onima koji imaju ogroman autoritet koji je u stanju da ili uzdigne ili sruši umjetnikovu karijeru. Innaritu je u jednom dijalogu citirao Flauberta koji je kazao da kritičar umjetnosti postaješ zato što nemaš talenta za umjetnost, kao što čovjek postaje doušnik za vojsku ako nema potencijala da postane vojnik.
Volio bih da mi malo veći filmofili od mene ukažu ako sam šta propustio spomenuti (da ne kažem analizirati), jer osjećam da je ovo djelo zaista dovoljno veliko i da treba da bude na listama najvažnijih filmova ikad snimljenih.
Nema komentara:
Objavi komentar