Već sam kazao u prethodnom postu za Time to Kill, kako je rasizam jedna ideologija koju jednostavno ne mogu da ukapiram, a koja nažalost postoji i dan danas. Ljudi smatraju svoju rasu superiornom u odnosu na ostale, iako se ni po čemu drugo ne razlikuju nego po boji kože. To je takva banalna podjela i banalan način posmatranja na ljude, i drago mi je da postoje filmovi kao što su ovaj, pa da nam pokažu da je takav način razmišljanja netačan i pogrešan.
Rađen po istinitoj priči, Green Book nas vodi u život i stanje ljudi u Americi 60-tih, kada je na snazi bila rasna segregacija i kada je njen uticaj bio najjači. Don Shirley je bio crnoputi umjetnik koji se odlučio na turneju po Srednjem zapadu i jugu amerike, iako je znao da su na tim područjima vladale najveće segregacije. Čak je postojao i vodič za sve crnopute putnike, u kojima su se nalazile lokacije i informacije koji hoteli i moteli su namijenjeni za obojene ljude a koji za bijelce. Ipak, Don Shirley se odlučuje za turneju, uprkos i upravo zbog rasne segregacije, te zaposli vozača, Tonija Vallelongu, bijelca italijanskog porijekla, da ga vozi kroz njegov cijeli put.
Don i Tony su osobe koje dolaze iz različitih klasa tadašnjeg društva. Tony je pragmatičan čovjek, snalažljiv i ne toliko intelektualno potpođen, koji se kroz život bori dovitljivošću, radeći uglavnom kao izbacivač u noćnom klubu. Don je dijete iz visoke kuće, odgojen da se fokusira na umjetnost i život na visokoj nozi i priznat je muzičar. Sudar njihovih razlika, mentaliteta, načina života i drugačijih stavova će biti glavna snaga u filmu. Od izuzetno komičnih do izuzetno emotivnih situacija, Tony i Don će otkriti mnogo jedan o drugom, o različitim klasama iz koje dolaze i otkrit će mnogo o sebi samima.
Viggo Mortensen i Mahershala Ali su sjajna kombinacija i mnogo mi se svidio njihov performans. Njihovi susreti sa južnjačkom populacijom i rasna segregacija na koju nailaze pomogli su mi da dobijem uvid i shvatim da je u 60-tim rasna diskriminacija bila toliko snažna, da ljudi koji su tada živjeli nisu bili strastveno upleteni u rasističku ideologiju, nego su više bili naučeni da budu takvi. Nisu znali da objasne zašto, ali im je jednostavno kroz odgoj i tradiciju filtriran takav način razmišljanja, i takav mentalitet je bilo daleko teže poraziti, zbog toga što je bio duboko i lično povezan sa ljudima u to vrijeme.
Green Book je zbog svega gore nabrojanog, jako važan film, i smatram da se ne bi trebao lako zaboraviti, a ako dodam da rasizam još uvijek nije iskorijenjen, ta činjenica čini ovaj film i njegovu temu poprilično aktuelnom.
Nema komentara:
Objavi komentar