Dog Day Afternoon (1975)

Polako ali sigurno skidam sa watchliste ove kultne filmove. Dog Day Afternoon je bio sljedeći.

Postoji mnogo sjajnih i odličnih trenutaka u ovom filmu Sidney Lumeta, ali ono najbolje je njegova odluka da većina scena bude improvizovano. S obzirom da se radi o rekreaciji stvarnih događaja, ideja da se više improvizuje a manje prati scenario je zaista briljantna. I funkcioniše gotovo besprijekorno.

Sa spontanošću svih glumaca, gotovo bizarnim dijalozima i odvijanjem događaja koji su čista ludnica i haos, dojam da gledam film se polako gubio i iz minute u minutu sam postajao neposredni i direktni svjedok svega sa ekrana. Iz udobnosti svoga kreveta, Sidney Lumet me je odveo na ulice Brooklyna, u epicentar zbivanja pokušaja pljačke banke koja poprima neočekivane i sulude razmjere. Baš takva bizarnost, neočekivanost i totalna spontanost najviše ostavlja dojam da se ovdje radilo o istinitoj priči.

Paralelno s tim, da bi nas još više zbunio što se tiče stvaranja mišljenja o glavnom liku, pljačkašu Sonnyju (Al Pacino), Lumet nam priča i o njegovim jedinstvenim, gotovo simpatičnim ali prilično jednostavnim motivima za pljačku. Ono što je zamišljeno kao jednostavan zadatak uzimanja novca i što bržeg napuštanja banke, postaje prava zavrzlama i talačka situacija, u kojoj Sonny ne želi da ozlijedi nikog, i iz čega će se pokušati izvući bez da završi u zatvoru.

Situacija prikazana u filmu danas se izučava na policijskim akademijama kao jedan od primjera rješavanja talačke krize i kontrolisanja mase. To najbolje pokazuje koliko stvarnom se doima radnja i kako kvalitetno je rekreirana istinita priča koja je inspirisala film.

https://www.imdb.com/title/tt0072890/

It Happened One Night (1934)

Dajte još ovakvih filmova.

Zlatno doba Holivuda ne nosi uzalud takav naziv. Filmovi kao što su ovaj pripadaju jednoj epohi koja se vjerovatno nikad više neće ponoviti. Procvat sedme umjetnosti se dogodio u vrijeme velike ekonomske krize, i ljudi su mahnito odlazili u kina kako bi pobjegli od stvarnosti. Režiseri i filmski producenti su morali da im ponude priče koje će im skrenuti pažnju od surovih i teških uslova u kojima su živjeli, a "It Happened One Night" je takav zadatak odradio maestralno.

Ellen Andrews je razmažena kćerka bogataša koja pobjegne od oca s namjerom da se uda. Peter Warne je novinar koji pukim slučajem nalijeće na nju i želi joj pomoći u zamjenu da ona postane njegova ekskluzivna priča za novine. Pretpostavljate da će se u takvim okolnostima razviti romansa? U pravu ste. Mislite da će biti dosadno? Ni slučajno.

Film me je toliko osvojio da sam u jednom trenutku poželio ući kroz ekran i pomiriti besmislene i blesave nesuglasice koje su se desile na kraju. Eto koliko šarma i neodoljivosti posjeduje ovo djelo Franka Capre, i koliko su sjajni u glavnim ulogama Clark Gable i Claudette Colbert. Ako mogu koliko toliko da zamislim kontekst vremena u kojem je film izašao, mogu i da zamislim publiku koja je dobila savršen bijeg od teške stvarnosti u lijepu, zabavnu i duhovitu priču kojoj su svjedočili na velikom platnu.

Ovo je prvi film u historiji Akademije koji je pokupio takozvani Grand Slam Oskara, pet velikih nagrada (najbolji scenario, glavna glumica, glavni glumac, najbolji režiser i najbolji film). Vidite, i publika i kritika su se slagali:

Dajte još ovakvih filmova.

https://www.imdb.com/title/tt0025316/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

Eyes Wide Shut (1999)

Trebalo je proći nekoliko dana poslije gledanja filma da bih napisao nešto, jer sam pustio da se slegnu utisci i da malo promislim.

Posljednji film Stanleya Kubricka, režisera koji se isprobao u raznim mogućim žanrovima, opet donosi njegov lični pečat i njegov jedinstveni stil. Premisa je ovaj put jednostavna: bračni drugovi otkrivaju neugodnu istinu o njihovim seksualnim maštarijama. Supruga Alice Harford mašta o zgodnom mornaru kojeg je vidjela prije nekoliko godina, dok suprug Dr. William Harford, nakon tog saznanja, prepušta se noćnom životu Njujorka. No, taj noćni život će biti potpuno drugačiji nego što bi mogli očekivati.

Kubrick je tako jednostavnu tematiku uspio da ispriča na kompleksan način, koristeći simboliku, kreativne prikaze predmeta seksualnih fantazija i sklonosti, sve u cilju većeg efekta i dojma kod publike. Alice i William su par koji naizgled liči na bilo kakav drugi bračni par iz visoke klase društva. Imaju kućnu pomoćnicu, žive u luksuznoj kući, odlaze na fensi zabave, no u njihovom međusobnom odnosu iznenada se pojavljuje bračna kriza, uzrokovana nepovjerenjem i nesigurnošću. Zbog toga će oboje da prođu kroz katarzu, te pokušaju da ponovo nađu ritam u njihovom odnosu koji su izgubili.

Eyes Wide Shut se zbog svog stila i jedinstvenog načina obrađivanja već viđene tematike neće svidjeti svakome. Ja sam mu prišao vrlo otvorenog uma, očekujući nešto drugačije jer se ipak radi o Kubrickovom filmu, i nisam ostao razočaran. Sjajno napisani likovi, koje su odlično odigrali tadašnji supružnici Nicole Kidman i Tom Cruise, izgledaju kao vrlo uvjerljiv disfunkcionalan par. I sam Kubrick je izjavio da mu je ovo najbolji film koji je ikad snimio, no nažalost, iznenadna smrt samo 4 dana nakon završene post produkcije učinila je da mu Stanley ne dočeka premijeru.

https://www.imdb.com/title/tt0120663/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

Das Leben der Anderen (2006)

Napisati neki kraći sinopsis za ovaj film je mukotrpno te neću ni pokušavati. Film sadrži toliko mnogo radnje, bogato i duboko razrađenih likova, te konflikte koji počinju od prve minute i traju do kraja.

Debitantski film Florian Henckel von Donnersmarcka nam donosi priču o humanosti i velikim ljudskim vrijednostima u vrijeme opresivne vladavine Istočne Njemačke, nekoliko godina prije pada Berlinskog zida. Odmah, u prvim minutama, režiser nam uspostavlja tenziju i odslikava efikasnost Državne sigurnosti Istočne Njemačke i njenih agenata, kroz rad jednog od najboljih, Gerda Wieslera. No, šta će se desiti kada jedan od najbrutalnijih i najefikasnijih agenata razvije afekciju prema ljudima koje špijunira? Kakvi unutarnji konflikti će se desiti i kakve odluke će donositi kada ispred njega budu stajali teški izbori?

Napeta igra mačke i miša, sumnjivi pojedinci, kontroverzne izjave, sprovođenje beskrupulozne cenzure od strane Državne sigurnosti, uz dašak nagovještaja zloupotrebe položaja visokih funkcionera i neizbježna tragedija; svi ovi nabrojani događaji učinit će pravi haos i uzdrmati cijelu hijerarhiju socijalističke vlasti. Pred raspad Istočne Njemačke, neprijatelj harmonije socijalizma je sloboda izražavanja i otpor cenzuri, a Gerd Wiesler, jedan od najboljih agenata, morat će da odluči na čijoj je strani. Njegove odluke će direktno uticati na sudbinu svih likova uključenih u priču.

Izuzetno snažan film i napeta drama o ispitivanju ljudskih vrijednosti, stavljena u vrijeme i ideološku pozadinu kada je najviše bila na testu.

https://www.imdb.com/title/tt0405094/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

The Life of Emile Zola (1937)

Historija nam nekad ponudi biografije koje zvuče tako romantičarski da je prirodno posumnjati u njihovu istinitost. Pomislite da je nevjerovatno da se dešavanja tako poklope kao da ih je pisao Goethe ili Puškin, no činjenice potvrđuju da je sve što je prikazano u ovom filmu, poprilično istinito.

Ovo je priča o Emilu Zoli, francuskom književniku s kraja 19-og vijeka, i prati dešavanja u njegovoj borbi oko slučaja Dreyfus. Alfred Dreyfus je bio kapetan u francuskoj vojsci, koji biva optužen i osuđen za izdaju. Nekoliko godina kasnije se pronađu novi dokazi i otkriva se da je krivac neko drugi, no francuska vojska, iz straha priznavanja svoje greške, odlučuje da ne kazni novootkrivenog izdajnika, nego dozvoljava da nevini Dreyfus ostane protjeran iz Francuske.

Jedini koji nije mogao šutjeti na ovu nepravdu bio je Emile Zola, tada već ostvareni i svjetski poznat romanopisac, koji je objavio sada već slavni članak pod nazivom "J'accuse" (Optužujem), u kojem je otvoreno prozvao sve zvaničnike koji su zataškali Dreyfusovu nevinost. S tim potezom sebe izlaže optužbi da vrijeđa francusku vojsku i vlast, ali on u svojoj borbi za istinom neće posustati.

Postoji mnogo ekranizacija Zolinih romana, ali zvuči mi nevjerovatno da moderni filmaši nisu iskoristili njegovu fenomenalnu životnu priču i napravili film o njemu. On je bio čovjek koji je iskoristio svoju reputaciju i suprotstavio se cijeloj jednoj korumpiranoj vlasti, zbog čega je morao da napusti Francusku i nastavi svoju borbu iz Britanije. Razlog zašto je njegova priča nevjerovatna jeste taj što je na kraju uspio u svojoj namjeri da, nakon godina zatočeništva, vlada oslobodi Dreyfusa i vrati ga kući.

Takva borba protiv nepravde i pobjeda protiv iste se jednostavno ne dešava tako često u stvarnom svijetu. Upravo ta činjenica čini poruku ovog filma vrlo jednostavnom, i iako je Zola bio pisac realizma, njegova priča je gotovo pa romantičarska, i slavi pobjedu jedne od najvećih vrlina čovječanstva: pravde.

https://www.imdb.com/title/tt0029146/?ref_=nv_sr_2?ref_=nv_sr_2

Full Metal Jacket (1987)

Priznat ću da nisam očekivao film sa ovakvim stilom i ovakvom pričom. Zbog toga mi je trebalo nekoliko dana da napišem nešto smisleno a da se ne obrukam.

Priča je podijeljena na dva segmenta: treninzi novopečenih marinaca na Parris Islandu, sa fokusom na jedan vod. Njihov nadređeni je narednik Hartman koji ima brutalne i dehumanizirajuće metode treninga i obučavanja marinaca. U drugom segmentu pratimo jednog od vojnika iz Hartmanovog voda, Jokera, čiji puk dobija težak zadatak da osvoji grad Hue, u Vijetnamu.

U prvom segmentu, obuka marinaca, Kubrick nije trošio vrijeme na bilo kakav veći pokušaj podsjećanja da se ovdje radi o ljudskim bićima, nego je cijelo vrijeme prikazivao scene narednika Hartmana koji se beskrupulozno i brutalno odnosi prema vojnicima, i tako pričajući priču kako se vrši dehumanizacija čovjeka kroz pripremu za ratna vremena. A da bi to kako treba vidjeli i u praksi, drugi dio filma nas vodi pravo u Vijetnam, i pokazuje koliko su zapravo odlučni i fokusirani vojnici nakon brutalnog i teškog podučavanja kojeg su prošli.

Čovjek prestane da mari za drugo ljudsko biće, kada ga kroz brutalan trening naučiš da ubija, i kada mu daš pušku u ruku. Tada prestaje empatija i čovjek postaje zvijer. Vojnici unajmljuju prostitutke za seks, svoje neprijatelje uopšte ne smatraju ljudskim bićima i u glavi im je samo jedna ideja: ubijanje. Ipak, u cijelom tom haosu, već pomenuti vojnik Joker, pored silnog oružja i šljema na kojem piše BORN TO KILL, na sebi nosi i bedž, znak mira. Taj detalj mi je pokazao šta je Kubrick zapravo htio pokazati u ovom filmu.

No, ne mogu reći da je u tome uspio. Iako je njegov perfekcionizam najviše došao do izražaja u izgradnji seta za scene bitke u Vijetnamu, filmu fali snage u prikazivanju tih ratnih brutalnosti. Satire ima na pretek, no ona nije dovoljno izbalansirana sa prikazima dvojne ljudske prirode, težnjom za ubijanje i željom za mirom. Za pohvalu su čak i dinamika i tempo, no cijela naracija ne šalje onoliko snažnu poruku koliku je Kubrick zamislio.

https://www.imdb.com/title/tt0093058/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

The Shining (1980)

Kada je Kubrick snimio Lolitu, Vladimir Nabokov je pohvalio film. Kada je snimio Clockwork Orange, Anthony Burgess je pohvalio film. No, kada je snimio The Shining, Stephen King je bio toliko nezadovoljan rezultatom da je odlučio da sam režira trodijelnu mini-seriju zasnovanu na svom romanu.

Kao i svaku drugu adaptaciju nekog romana, i ovdje imamo dva izbora i dva načina kako tumačiti rezultat na velikom platnu: poredeći ga sa romanom ili posmatrati film zasebno. Pošto znamo da na režiserskoj stolici sjedi Stanley Kubrick, možemo s pravom očekivati modifikacije. A kada se radi o kompleksnom horor romanu sa tri stotine stranica, koji čeka da se pretvori u dvosatni film, dabome da će se desiti velike modifikacije.

Premisa je jednostavna: pisac Jack Torrance se zapošljava kao čuvar hotela izvan sezone, te će višemjesečni boravak u samoći iskoristiti da bi pokušao napisati knjigu i vratiti svoju karijeru na pravi put. S njim na put polazi supruga Wendy i sin Danny. Međutim, taj boravak će, polako ali sigurno, odvesti Jacka u paranoju i ludilo i pretvoriti Jacka u psihopatu.

U romanu je cijela pozadina porodičnih problema kod Torranceovih objašnjena kroz retrospektivnu naraciju, nešto što Stephen King obožava. Film, pak, koristi linearnu strukturu te je Kubrick pokušao da kroz svoju viziju ispriča Jackovo propadanje u ludilo, koristeći samo ključne momente iz romana koji su doprinijeli Jackovoj psihopatiji. U drugi plan je, nažalost, palo mnogo drugih važnih stvari, koje je film uzgred pomenuo ali koji u romanu imaju enormnu važnost za razumijevanje kako likova, tako i cijele radnje.

Jedna od tih stvari je Dannyjeva sposobnost psihokineze, koja mu omogućava da vidi strašnu prošlost i tajne koje skriva hotel, i koja će da bude ključna u raspletu radnje romana. Kubrick tome nije pridao veliku pažnju, te je upravo ta činjenica razlog zašto filmska adaptacija ima potpuno drugačiji ton i zašto izaziva potpuno drugačije dojmove.

Ali, na kraju krajeva, The Shining je ipak vrlo solidan horor-triler. Ako vas je uspio prestrašiti i prikovati za stolicu do samog kraja, onda je njegova misija uspješna. Za neku dublju studiju o čovjeku koji potone u ludilo, kroz nevjerovatne opise čovjekovih tamnih strana ličnosti, ipak treba pročitati Kingov roman.

https://www.imdb.com/title/tt0081505/?ref_=nm_flmg_dr_3

Barry Lyndon (1975)

Moja recenzija nimalo nije vrijedna masivnosti ovog filma. Toliko mnogo bi moglo da se kaže, jer je film toliko mnogo i ispričao. Čuvajte se spojlera, ne čitajte ako niste gledali film.

"Barry Lyndon" je, kao i svaki dugački epic movie prije njega, podijeljen na dva dijela, sa pauzom (intermission) koja ih odvaja.  Prvi dio opisuje priču siromašnog Redmond Barryja, koji biva primoran da napusti svoju zemlju, Irsku, i otputuje u ratom zahvaćenu Evropu u potrazi za boljim životom. Uz pomoć različitih vještina koje posjeduje, Redmond će postati muž bogate vojvotkinje Lyndon, što nas dovodi do drugog dijela. Barry preuzima njeno ime, postaje Barry Lyndon i pokušava da i sam dođe do titule koja će mu osigurati budućnost. No, kako to narator kaže, jedna je stvar da čovjek s energijom dođe do bogatstva, no sasvim druga je da ga zadrži.

Jedna od velikih prednosti umjetnosti jeste njena mogućnost da nas kroz priče odnese i ponese u druga vremena, koja su se desila prije stotine godina. Filmski medij ima tu prednost i potencijal da nas vizuelno odvede na put i u priču koju je vrijeme davno zatrpalo. S te strane, Kubrick je maksimalno iskoristio taj potencijal. Fotografija, kostimografija, scenografija, dijalozi i maniri su učinili ovaj film vjernim putovanjem u Evropu i Englesku u 18-om stoljeću.

Sudbina Barry Lyndona je trnovita i nesvakidašnja. Nakon slomljenog srca i od čovjeka prepunog časti i ponosa, on polako postaje oportunista i čovjek prepun taštine. Njegova promjena će ga dovesti do slave, velikog imena i bogatstva, ali će ga isto tako dovesti i do propasti. S tim rečeno, premisa Barry Lyndona je strahovito jednostavna, no njena razrada je duboka koliko samo sudbina jednog kompleksnog čovjeka može uopšte da bude.

I da to sve ne bi bilo dosta, literarna vrijednost romana po kojem je film zasnovan nije bačena u drugi plan. Karakteristično za njegove filmove, i u ovom postoji narator koji kroz ekspoziciju i kroz sjajne citate povezuje radnju. Kubrick nije zaboravio ubaciti simboliku, kao što je naprimjer kockanje, koje najbolje opisuje Lyndona i njegovu ličnost, jer je Barry kroz svoj život išao kao i bilo koji drugi kockar, rizikujući mnogo da bi dobio više. Pogibija sina najavljuje smrt njegove budućnosti, posljednji dvoboj sa pastorkom, sinom vojvotkinje Lyndon, simbolizuje suočavanje sa prošlošću, a amputirana noga pokazuje njegovu obogaljenu sadašnjost.

Na kraju, epilog izjednačuje sudbinu Barry Lyndona sa svim ljudima iz tog doba, kazavši: "Dobri ili loši, lijepi ili ružni, bogati ili siromašni, sada su svi jednaki."

https://www.imdb.com/title/tt0072684/?ref_=nv_sr_2?ref_=nv_sr_2

Teheran Tabu (2017)

Iranski film koji počinje sa scenom oralnog seksa? Jednom pogađajte da li je zabranjen na Bliskom Istoku...

Nekoliko stranaca, koji se sprva ne poznaju, splet događaja će dovesti do ispreplitanja njihovih životnih priča i sudbina. Život u religijski opresivnom društvu kakav je Teheran sukobit će se sa njihovim željama i ciljevima, a kada svako od njih upadne u teške i nezavidne probleme, prepušteni su sami sebi. Rasplet njihovih života koji slijedi ima jednake šanse da postane ili hepiend ili velika tragedija. Šta god da se desi, nema povratka.

Pari je samohrana majka sedmogodišnjeg Elijasa, koja je primorana na prostituciju jer je njen muž u zatvoru; Babak je student i neuspješan DJ koji jedne noći u klubu upozna Dunyu s kojom, nakon konzumacije LSD-a, ima seks, ali sutradan sazna da je to bila velika greška. Dunya se uskoro udaje i njen budući muž zahtijeva da ona bude djevica. Dunya krivi Babaka da joj je dao drogu i da je to uticalo da se prepusti svemu i nevinost izgubi s njim, te sada Babak mora naći novac za operaciju zašivanja himena; Sara je udata žena koja živi sa svojim suprugom i njegovim roditeljima, koja želi da se zaposli i ostvari karijeru profesorice. Njen muž joj to ne dopušta i bez njegove dozvole ona nigdje u Teheranu ne može dobiti posao.

Svi nabrojani likovi žive u istoj zgradi i njihovi životi su povezani svakog dana. Režiser i scenarista Ali Soozandeh nije direktno kritikovao iranski opresivni zakon, nego je izgradivši priču i atmosferu, kroz razne događaje pustio da gledatelji sami dođu do zaključka. Svi protagonisti su obični ljudi, koji u svojim životima ne streme prema nečemu ogromnom, no čak i njihove najsitnije i najbanalnije želje teško da se mogu ostvariti bez velike muke i truda.

https://www.imdb.com/title/tt5584796/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

Most (1969)

Prekjuče je svijet potresla vijest da je crkva Notre Dame u plamenu. Građevina stara 800 godina za mene je jedan od najljepših primjera veličanstvenosti Homo sapiensa, koji je u stanju da stvori nešto što će trajati stotinu puta duže od njega. Bilo je i onih koji su likovali zbog toga, umećući neke političko-klerikalne implikacije u cijelu pozadinu, što me je posebno zaprepastilo. U tom kognitivnom procesu o umjetnosti arhitekture i fenomenalnoj vještini građenja nečeg veličanstvenog, prvi film koji mi je pao na pamet bio je ovaj.

Ne znam da li ima neko ko nije gledao legendarni "Most", jedan od brojnih filmova iz perioda komunističke propagande, koji se pak razlikuje od ostalih zato što se cijela radnja ipak ne vrti toliko oko nekog partizanskog herojskog poduhvata. Naravno, u šablonskoj postavci filmova tog vremena, partizani su dobri momci, Nijemci su vazda negativci, no cijelu radnju i svu emotivnu težinu ipak nosi jedan most.

Kao naprimjer u Andrićevom romanu "Na Drini ćuprija", i u ostalim umjetničkim djelima koja imaju mostove u radnji, i ovdje on počinje kao simbol spajanja. Ipak, tajna misija u kojoj partizani dobiju zadatak da sruše most preko kojeg mora da prođe Njemačka vojska i tako spriječe ofanzivu, neće moći uspjeti ako ne budu znali koje su mu slabe tačke i kako ga je najlakše srušiti. Jedina osoba koja to zna je njegov kreator, Inženjer.

Taj ključni most, koji mora da padne da bi se spasili životi, Inženjerov je prvijenac, i kada čuje da partizani traže njegovu pomoć da bi ga srušili, on to sprva kategorično odbija. No, spletom okolnosti će ipak biti primoran da im pomogne. Cijelim putem on izgleda devastiran, skrhan nečim što se mora desiti, jer taj most je simbol početka njegove karijere kao arhitekte, on je jedini koji poznaje svaku njegovu krivinu, i jedini je koji osjeća apsurdnost ratnih vremena u kojem se mora žrtvovati nešto lijepo zarad spašavanja golog života.

Građevine nisu ništa skrivile, i samo oni koji su intelektualno prazni mogu da likuju njihovom uništavanju. Kada nam je žao njihovog uništavanja, znači da nam je žao ogromnog uloženog truda u stvaranje nečega. To isto znači da znamo koliko je besmislena i poražavajuća činjenica da su za stvaranje nečega potrebne godine i godine, ali za uništavanje su potrebne sekunde. Režiser Šiba Krvavac nikada ne propušta da nas podsjeća na to, pa je čak i nekakva poetska pravda činjenica da je osoba koja je pritisnula okidač i pala zajedno sa mostom, upravo njegov tvorac, Inženjer.

Sva poenta ovog filma može da stane u njegovu posljednju rečenicu:

"Šteta, bio je to divan most."

https://www.imdb.com/title/tt0074921/

A Clockwork Orange (1971)

Koliko često težite osuđivanju zločina? Koliko tačno ste spremni da ga oprostite?

Alexandar DeLarge je tinejdžer koji dane provodi kao uzoran sin i inteligentan đak koji voli Ludwig van Bethovena, no noći provodi na dijametralno suprotan način. Zajedno sa svoja tri drugara, noseći maske i identična bijela odijela, predaju se čarima nasilja. Tučnjave, upadanje u tuđe domove, silovanja... Prema svemu tome Alex ima duboku i gotovo umjetničku povezanost, koju zove ultraviolence. Jedne noći ga njegovi drugari izdaju i Alex biva uhapšen i osuđen za ubistvo, te će mu boravak u zatvoru i izlaženje iz njega promijeniti život.

Radnju bih ugrubo podijelio na 3 dijela: Alexovi noćni pohodi, boravak u zatvoru i izlazak. Sva tri su vrlo jasno omeđena i sva tri su izuzetno upečatljiva sa nevjerovatno brutalnim i uvjerljivim prikazima nasilja, na koje ne možemo nikako ostati ravnodušni. Da bi još bolje dočarao Alexovu strast prema ultraviolence, Kubrick svaku scenu pojača sa prelijepom muzikom, (Bethovenova Deveta Simfonija te pjesma iz holivudskog klasika "Singin' in the rain"). Svi mi na nasilje reagujemo odbojno, pogotovo na ovo iz filma koje je poprilično uvjerljivo, no kada su sekvence propraćene sa pomenutom, prelijepom muzikom, cijela kombinacija gotovo da uzrokuje kognitivnu disonancu. Prosto ne znamo šta da mislimo, ali smo svejedno prikovani za ekran, te nam se miješa gađenje sa divljenjem.

Cijeli film je zapravo jedna glomazna moralna dilema, koja se može sumirati u dva pitanja postavljena na početku teksta. Najbolji dokaz snage i kontroverze ovog Kubrickovog djela jesu događaji koji su se zbili nedugo nakon premijere u Velikoj Britaniji, silovanje djevojke i brutalno premlaćivanje dječaka, čiji počinioci su bili inspirisani scenama iz filma, te su čak nosili identičnu odjeću kao Alex i njegovi drugari. Zbog toga je film bio povučen iz distribucije u Velikoj Britaniji, a ta odluka je bila na snazi 27 godina, te je tek nakon Kubrickove smrti, 2000-te godine, ponovo postao dostupan za distribuciju.

Film je zasnovan na istoimenom romanu Anthony Burgessa, koji je inspiraciju pronašao u ličnoj tragediji, jer su njegovu suprugu brutalno pretukli američki vojnici u Drugom svjetskom ratu. To je uticalo da ona izgubi dijete, a Burgess je roman napisao kako bi se izborio dilemom da li i kako oprostiti jedan takav užasan zločin počinjen njegovoj supruzi.

Za kraj, kod nas je film preveden kao "Paklena pomorandža", no sam Burgess je izjavio kako je taj naslov pogrešan, jer prevod implicira na oružje ili bombu, dok je originalan naziv "A Clockwork Orange" zapravo sleng koji otprilike znači "humano biće transformisano u mašinu".

https://www.imdb.com/title/tt0066921/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

House of Cards S1E10: Chapter 10

Frank je u velikom problemu. Nakon što mu je Claire "zabila nož u leđa", pomogavši Remyju prije njemu, apsolutno svi planovi su mu poremećeni. Predsjednik nije zadovoljan, Peter Russo nije zadovoljan, te ga čak i Zoe Barnes drži u šaci. Frank je u teškom nokdaunu, i mora da smisli rješenje. 

Nakon svađe sa Claire, ona odlazi bez da mu govori gdje, te Frank ovaj put nema ni njenu potporu. Mi je gledamo kako dolazi kod Adama, i cijelu strast koju je osjećala prema njemu ovaj put ne želi da suzbija, nego joj se prepušta. Frank tek kasnije sazna, uz pomoć svoga vozača i tjelohranitelja Meechuma, da je ona kod Adama i da ne misli da se vraća. 

Glavna priča u ovoj epizodi ipak je Frankova ideja da pokuša ispraviti greške i smiri, kako on kaže, "pobune na svim frontovima." Njegov plan je da predloži Russou i Remyju saradnju, iako su imali totalno različite ideologije i bili na različitim stranama. Danton je glasnogovornik Sancorpa, organizacije koja ulaže u naftne bušotine, dok je Russo bio za proekološki zakon, koji nije prošao zbog opstrukcije koju je napravila Claire. 

Russo ipak pristaje, iako će taj pristanak morati dobro da objasni javnosti, zato što će pristati da se zalaže za ideje kojima se sprva protivio, i svoju naglu promjenu smjera kampanje će obrazložiti mogućim novim radnim mjestima koje će Sancorp stvoriti od naftnih bušotina. No, Frank sprema iznenađenje i veliku sabotažu. 

Najbolji dio epizode je Russoovo srozavanje i kršenje obećanja da će ostati trijezan, jer će pijanstvo i ogromni skandal koji će proizaći iz toga, da mu gotovo dokrajči karijeru. To je i bio Frankov plan, koji sada planira da nagovori podpresjednika Jim Matthewsa da se kandiduje za guvernera Pennsilvanije umjesto Russoa. Ako se to desi, mjesto podpredsjednika će ostati prazno. Pogodite ko cilja da ga preuzme? 

Prethodna epizoda

https://www.imdb.com/title/tt2468204/?ref_=ttep_ep10

Sljedeća epizoda

2001: A Space Odyssey (1968)

Imam tu neku šturu i neformalnu listu 5 filmova koje ne zovem samo omiljenim, nego su i sa svojom kvalitetom, ljepotom i značajem uticali na mene i koliko toliko mi definisali stajališta, kako na film, tako i na život generalno. Jedan od njih 5 je Kubrickova Odiseja.

U Odiseju je stalo sve ono što ja u svojoj skromnosti smatram savršenim filmom. Slike koje se smjenjuju na ekranu, a koje malo elokventniji iskusno zovu cinematography.Uvjerljivost i vjeran osjećaj da se nalazim među prvim homo sapiensima, ili na svemirskom brodu, ili na mjesecu, ili u dubokom svemiru, ili u nekim ko zna kakvim prostranstvima napravljenim od filmskog negativa, šarenih boja i hipnotišuće muzike. Egzistencijalna, filozofska pitanja koja nijedan glumac nije postavio ali se nekim čudom nama publici sama nameću, kroz misteriozni rekvizit koji će uvijek i zauvijek ostati legendaran u sedmoj umjetnosti, a koji su Kubrick i Arthur C. Clarke lakonski nazvali: monolit.

Kubrickov perfekcionizam je najviše došao do izražaja prilikom snimanja Odiseje. Cijeli kreativni dio, uključujući pisanje scenarija, preko upravljanja produkcijom i, naravno, režija, bili su u njegovim rukama. A kada projekat kao što je Odiseja, u svoj svojoj kompleksnosti i zahtjevnosti padne u ruke režisera perfekcioniste, onda rezultat mora biti ili maksimalno savršen i efikasan ili rezultata neće biti nikako. A rezultat je jedan od vjerovatno najboljih SF filmova svih vremena.

Kada je tek izašao, Odiseja nije bila prepoznata niti smatrana kao neko remek djelo, jer su Kubricku najviše zamjerali sporu dinamiku, nedostatak radnje i vrlo zbunjujući, višesmisleni kraj. Danas, ipak, nakon više od 50 godina, Odiseja izgleda kao da nije ostarila ni dana. U svojoj viziji i realizaciji Kubrick je sa Odisejom bio ispred svoga vremena.

https://www.imdb.com/title/tt0062622/?ref_=nm_flmg_dr_6

Dr. Strangelove or: How I Learned to Stop Worrying and Love the Bomb (1964)

1960-ih su svi strahovali od nuklearnog sukoba tokom Hladnog rata. Utrka u naoružavanju je sve više i više uzimala maha, no niko nije želio da napadne prvi, jer bi taj sukob označio kraj svijeta kakvog poznajemo. Stanley Kubrick nije bio izuzetak, koji je čak razmišljao da se preseli u Australiju kako bi izbjegao sukob.

Dr Strangelove je satirična crna komedija o nuklearnom sukobu, u kojoj je Kubrick ispričao moguće odvijanje događaja u slučaju da nuklearni konflikt postane stvaran. General Zračnih snaga SAD-a daje svojim pilotima jedinstvenu naredbu od koje su svi strahovali, no pošto to dolazi od nadređenog, nemaju drugog izbora do poslušati. Naredba se odnosi na bacanje nuklearnih bombi na ključne pozicije u Sovjetskoj republici, te na njihovu teritoriju šalje 30 aviona.

General daje naredbe za prekid bilo kakve radio komunikacije, te u strahovanju od špijunaže stavlja cijelu Zračnu bazu u borbeno dejstvo, i dozvoljeno im je pucati na svakoga ko im se približi. Takva naredba se treba izdati samo u slučaju ako su Rusi napali Američku teritoriju, no takav napad nije zabilježen, te će vijest o njegovoj naredbi uznemiriti cijeli vojni vrh pa i samog Predsjednika. Pošto je prekinuo svu komunikaciju, i pošto je naredio svojim vojnicima u bazi da napadnu svakoga ko im se približi, ne postoji lagan način da opozovu avione čiji napad možda uzrokuje kraj cijelog svijeta.

Ne umijem da pronađem druge riječi za ovaj film sem genijalno, briljantno, fenomenalno, i tako dalje, i tako redom slični superlativi. Atmosfera je jednako dramatična kao što je i komično-satirična, te u isto vrijeme odlično prikazuje vojnički mentalitet, paranoju, predrasude i animozitet prema protivnicima. Ako ste se ikad pitali kako izgleda kada splet okolnosti, paranoični general i opšta panika dovedu zamalo pa do uništenja čovječanstva, ovo je film koji odgovara na to pitanje.

Kubrick je još od svog prvijenca izražavao anti-ratne stavove kroz svoje filmove, ali je tek kroz ovaj film uspio da prikaže koliko je zapravo rat besmislen, koliko opasne posljedice može da ostavi na cijelo čovječanstvo, i koliko je važno da se ratovi izbjegavaju uvijek i kad god je to moguće. Samo jedna pogrešna odluka je dovoljna, pa da i krivi i nevini stradaju.

https://www.imdb.com/title/tt0057012/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

Lolita (1962)

Za one koji su pročitali knjigu, i za one koji nisu, film će imati potpuno različite tonove, atmosferu i vjerovatno cjelokupan dojam. Pokušat ću da objasnim zašto.

Kad posmatramo film neovisno od knjige, svi likovi dobijaju drugačiji razvoj karaktera, pa shodno tome i drugačije djeluju na priču. Humbert Humbert prije liči na vrlo čudnog profesora koji ima nedovoljno istraženu afekciju prema svojoj pastorci, Dolores Haze zvana Lolita. A ona, s druge strane, se doima kao problematična tinejdžerka koja cijeli film ne otkriva svoje istinsko mišljenje o svom posesivnom očuhu koji je kroz patološku ljubomoru pokušava otkloniti od svega i imati njenu pažnju samo za sebe.

Kubrick je izbacio mnogo stvari iz scenarija koje je napisao kreator romana, Vladimir Nabokov, te po mom mišljenju, to je uticalo na posve drugačiji smjer priče i posve drugačije izgrađene likove. Dok je roman ogromna i kontroverzna moralna dilema, izgrađena oko sasvim jasnog Humbertovog motiva i strasti koju osjeća prema maloljetnim djevojčicama, film je zapravo priča o opsesiji kojoj nedostaje bilo kakve dubine. Velika mana filma je u tome što je Kubrick Nabokovljevu viziju zamijenio svojom, i jasno se vidi da priča iz filma nikako ne može da ima makar približno istu snagu kao ona u romanu.

Kubrick je dao sve od sebe, glumci su zaista bili na vrhunskom nivou, ali ipak smatram da, ako gledamo po ovom filmu, roman Lolita je zbog svoga sadržaja nemoguće kvalitetno adaptirati. Zbog toga smatram da nije bilo nikakve potrebe da se to uradi, jer je Nabokov zaista napisao roman koji, kako zbog kontroverze tako i zbog jedinstvenog razvoja likova, ne može da se prenese na filmski medij te jedino gdje funkcioniše je pisana riječ. I nigdje više.

https://www.imdb.com/title/tt0056193/

The Umbrella Academy (2019) S1E1: We Only See Each Other at Weddings and Funerals

Jedina stvar koja me zaintrigirala da počnem gledati ovu seriju jeste fotografija majmuna sa thumbnaila na Netflixu. U moru ostalih must watch stvari, The Umbrella Academy je samo kapljica, no, majmun koji nosi odijelo i naočale, te trailer sa raznim zanimljivim scenama i početnom premisom koju ću opisati dole, samo su pojačali interes.

A premisa je sljedeća: U oktobru 1989, 43 žene širom svijeta su na isti dan rodile dijete. Nijedna od njih nije bila trudna kad se probudila tog jutra. Reginald Hargreeves je kupio i usvojio onoliko djece koliko je mogao, njih sedmoro, i stavio ih u Akademiju, pokušavajući da od njih napravi super heroje. Ova prva epizoda je u potpunosti sazdana od upoznavanja svih 7 junaka, sada već odraslih, i koji su odselili na razne krajeve svijeta.

Radnja će početi u njihovom ponovnom ujedinjavanju, na sahrani njihovog oca, o kojem imaju podijeljena mišljenja. Svako od njih ima posebne specijalne moći i nešto zbog čega je poseban. No, ipak simetriju narušava činjenica da jedno od njih, Vanya Hargreeves/Number Seven, nije otkrila nikakve posebne moći te se uvijek osjećala izdvojeno od ostalih. Zato na gornjoj slici vidite njih šest, dok su bili djeca. Još narušavanja simetrije donose i činjenice da je Number Five/The Boy odavno smatran nestalim te se zbog toga ne pojavljuje na sahrani, te takođe informacija da je Ben Hargreeves/Number Five poginuo dok su bili djeca.

Svi ovi detalji su mi učinili seriju dovoljno privlačnom da je nastavim gledati do kraja, iako ekspoziciji i upoznavanju sa budućom radnjom ovdje nije kraj. Number Five se vraća iz budućnosti i pojavljuje se na sahrani, govoreći kako im svima prijeti velika opasnost. Number Five tvrdi da je stariji čovjek u tijelu dječaka, zbog toga što je proveo dosta vremena u budućnosti te da se vratio u prošlost kako bi spriječio veliku opasnost koja im se sprema.

I ako mislite da je tu kraj ekspoziciji, opet se varate. Luther Hargreeves/Number One sumnja da njihov otac nije umro prirodnom smrću nego da je ubijen, te se na kraju epizode otkrije da je bio u pravu, i da je jedno od djece krivac.

Epizoda nije bogzna uzbudljiva, ali opet je dovoljno misteriozna da bi privukla gledatelja na sljedeću epizodu, i nadam se da će daljnje epizode i cijela serija biti jedno sjajno i zanimljivo iskustvo.

https://www.imdb.com/title/tt7614682/?ref_=ttep_ep1

Sljedeća epizoda

Spartacus (1960)

Prvi put sam čuo za Spartaka u osnovnoj školi. Od tada sam navijek slušao reference, čitao o kontekstu i vremenu njegovog ustanka, te sebi u glavi gradio spektakularne bitke i Spartakovu borbu za slobodu, zajedno sa desetinama hiljada ljudi koji su htjeli da više ne budu robovi. Njegova borba je uzdrmala cijeli Rim, tada najveću, najljepšu i najsnažniju republiku na planeti. Veličanstveni sudar ideologija, slobode i sistema, natjerao je Rimljane da pošalju veliku vojsku, što pokazuje koliko se to veliko carstvo i velike vojskovođe zapravo mnogo plašilo. Spartak je uznemirio Rim do srži.

Za svakoga ko je iščitavao historiju, morao je čuti za Spartaka, te će i dešavanja u filmu i cijela priča biti već poznate. Znamo da je Spartak rob i gladijator koji je podigao ustanak, znamo da je okupio jednu od najveće vojske robova u historiji, i znamo da je njegova borba bila neuspješna. Jedino pitanje je bilo: Da li će filmaši uspjeti da naprave film jednako spektakularan i veličanstven kao što je njegova priča?

Ovaj trosatni gigant nam paralelno prikazuje Spartakov ustanak zajedno sa političkim pretumbacijama u Rimu. U republici, kao i u svakoj velikoj državi tada, trajale su sasvim očekivane utrke za moći i za pozicijom, no postepeno, svi senatori su počeli da skreću svoju pažnju sa želje za moći ka strahu od Spartaka i njegovog ustanka, koji je prijetio da naruši Rimski red i poredak. Film ima pokoju manu, najviše u uvjerljivosti prikaza koliko je zapravo Spartakov rat bio velika opasnost za Rim. Zbog toga mi se film ne doima toliko spektakularnim koliko sam mislio da će biti, i, ako smijem da kažem, koliko je trebao biti.

Mogu da oprostim pomalo slabu posljednju bitku, jer je vjerovatno i tehnički i logistički to bio ekstremno zahtjevan pokušaj. No ipak cjelokupni dojam nije onako snažan kakav je trebao da bude. Spartak je ipak uzdrmao cijelu Republiku, čije su legije morale da napuste bitke i ratove u drugim državama, te je sam prikaz ogromne krize koju je Spartakov ustanak izazvao razvodnjen i slabašan. No, iako nije ispunio potencijal, mislim da je film ipak više nego uspješno odrađen projekat, sa kvalitetnim likovima, sjajnim glumačkim performansima i vrhunskom režijom Stanleya Kubricka.

Spartacus je prvi i zadnji Kubrickov film u kojem on nije imao punu kontrolu nad kreativnim dijelom produkcije. Stalno se sukobljavao sa glavnim glumcem i izvršnim producentom Kirk Douglasom, scenaristom Dalton Trumbom, te direktorom kinematografije Russell Mettyjem. To je rezultiralo negativnom energijom na setu, problematičnom i zahtjevnom produkcijom, Kubrickovim ograđivanjem od filma, te je čak i Kirk Douglas objavio da nikad više neće raditi sa Stanleyem. No, ipak je film pokupio brojne pozitivne kritike, zaradio mnogo novca i dobio čak 4 Oskara.

Kubrickova ambicija prema daljnjem filmskom stvaranju najbolje se ogleda u sljedećoj rečenici:
"Ako sam napravio uspješan film sa ovako problematičnom produkcijom, mogu da postignem bilo šta."

https://www.imdb.com/title/tt0054331/

Paths of Glory (1957)

Ako mislite da ćete gledati neki obični ratni film, zeznuli ste se. Ovo je kilometrima daleko od običnog ratnog filma.

Kubrick je volio anti-ratnu tematiku. Prije nego je krenula produkcija Paths of Glory, prišao je sa scenarijem Kirk Douglasu, koji je bio oduševljen i koji mu je kazao da ovaj film sigurno neće zaraditi puno u kinima, ali da se mora snimiti. I Kirk je bio u pravu.

Godina je 1916. Počele su dosadne, iscrpljujuće i naporne rovovske bitke. General Georges Broulard nagovara svog podređenog, generala Mireaua, da njegov puk napadne taktički važan Anthill. Mireau sprva odbija, govoreći kako je to samoubilačka misija, no kada mu Broulard ponudi unapređenje ako napad uspije, Mireau, zaokupljen mislima o slavi, pristaje. Od tog trenutka nastaje cijeli haos i sukob morala, ponosa, slave i oportunizma.

Kada je izašao, film je bio zabranjen za prikazivanje u Francuskoj, Njemačkoj, Španiji i Švicarskoj. Razlozi su bili različiti. Francuzi i Švicarci su smatrali da film šalje lošu sliku o francuskoj vojsci, Nijemci ga nisu htjeli prikazivati jer nisu htjeli da pokvare diplomatske odnose sa Francuzima, dok je u Španiji zabranjen samo zato jer je slao anti-ratnu poruku. Ako je uspio da proizvede takve kontroverze, onda znate da film ima nedvosmislenu i snažnu poruku.

Po mom mišljenju, ovo je film koji prije svega pokazuje ljudsku prirodu u teškim i nezahvalnim vremenima ratnih sukoba. Osjećaj za čast i ponos je teže imati i još teže ih se držati, pa je oportunizam, ego i želja za slavom mnogo lakša i praktičnija filozofija. U filmovima, pogotovo onim romantičarskim, režiseri i scenaristi obično kažnjavaju tome slične antagoniste, ali u Paths of Glory to nije slučaj. U vrijeme rata nema sretnih završetaka, pa ga shodno tome nema ni u ovom filmu.

Ovo je zapravo prvi film u kojem produkcijska kuća nije zatražila od Kubricka da zaokruži tematiku nekim veselim i sretnim krajem, te je Kubrick konačno dobio produkt koji je i zamislio. Tešku, surovu, realističnu priču o ratu, besmislu njegovog postojanja i svemu onome što ratna stanja proizvedu u čovjeku. Anti-ratnu poruku ne nosi niti jedan pojedinac ili protagonista, nego se ona proteže kroz cijeli film, od početka do kraja.

https://www.imdb.com/title/tt0050825/?ref_=nv_sr_1

The Killing (1956)

Trileri i heist filmovi, kao što je ovaj, često nisu područje za neke filozofske analize likova ili radnje, jer se obično radi o vrlo jednostavnim premisama. Takvo je i ovo djelo Stanleya Kubricka. 

Johnny Clay je tek izašao iz zatvora, no to ga ne sprečava da prestane razmišljati kao kriminalac vrlo pragmatičnog uma. Odlučuje da okupi još 4 muškarca kako bi opljačkali hipodrom i odnijeli ogromnu svotu novca. Kako bi scenario bio što upečatljiviji, prije izvršavanja plana i pljačke, Kubrick nas upoznaje sa svim likovima, i otkriva nam njihove pojedinačne motive za pristajanje na Johnnyjev riskantan plan. Dugovi, jedna bolesna supruga i druga pohlepna supruga, zajedno sa idejom kako im je dosta prosječnog života i mršavih plata. 

Naravno, ovakvi filmovi postoje da bi u njima bio prikazan plan koji će stravično poći po zlu, te će tako biti i ovdje. Možete pokušati predvidjeti kako će se tačno plan izjaloviti, ali to neće biti tako lagano, prije svega jer je plan bio tako detaljan i uključuje mnogo ljudi. Zbog toga, sigurno neće izostati napetosti i uzbuđenja, koje se trebaju očekivati od filma iz ovog žanra. 

Uz malo neuvjerljiv i pomalo banalan posljednji twist, jedan od minusa je i nepotrebna upotreba naratora. Kubrick je odlučio da snimi film u nelinearnoj formi, pa je zbog toga produkcijska kuća zahtijevala da se ubaci i narator koji bi radnju učinio manje konfuznom. Kubrick se nije slagao s tim i bio je ljut zbog ideje za naratora, i lično mislim da je bio u pravu. Nelinearna forma je odlično funkcionisala i mislim da bi radnja bila dovoljno jasna i bez njega. 

Sve u svemu, mislim da je ovo odličan film i zaslužuje svaku preporuku. 

https://www.imdb.com/title/tt0049406/?ref_=nv_sr_5

Killer's Kiss (1955)

Volio bih da pričamo malo o ekspoziciji, za koju mislim da će biti ključna riječ za ovaj Kubrickov film.

Stanley je i za ovaj film, kao i za prethodni, budžet sakupljao iz privatnih sredstava, ali kasnije se za isti pobrinula tadašnja gigantska distributorska kuća, United Artists, koja je takođe uložila novac i za Kubrickov sljedeći film. Zapamtite samo ovo, prije nego krenem pisati o radnji: suprotno Kubrickovim željama, distributor je tražio da film ima happy ending.

Ovo je priča o bokseru Davey Gordonu, koji spletom okolnosti upozna djevojku koja živi preko puta njegovog stana, Gloriu Price. Između njih se razviju osjećaji, i oni žele da napuste New York i odu živjeti skupa u Seattle, na farmi Daveyevog ujaka. No, na put će im stati Glorijin šef, Vincent Rappalo, koji je razvio opsesiju oko Glorije i ne dozvoljava joj da ga napusti.

A sad, ekspozicija. Kubrick je kroz retrospekciju, Gordonovu naraciju i kroz kadrove porodičnih fotografija Glorije i Daveya, ispričao gotovo čitavu njihovu pozadinsku priču, te tako likove učinio vrlo dubokima i trodimenzionalnima. S početka, upoznajemo se i sa kontekstom u sadašnjosti kao i sa njihovom prošlošću. Kako se bliži kulminacija, neizbježni sukob sa Rappalom i pokušavanjem bijega od njega, ekspozicija polako prepušta kormilo u ruke dinamičnom odigravanju stvari iz sadašnjosti.

Film traje nešto duže od sat vremena, i Kubrick je uspio da za tako kratko vrijeme ispriča poprilično veliku priču, punu napetosti i sa vrlo originalnim i interesantnim likovima. Sprva sam mislio kako bi detaljnije prikazivanje pozadinskih priča dvoje protagonista učinilo film bogatijim, zanimljivijim i naravno dužim, no onda mi je palo na pamet kako bi glavni segment, njihov sukob sa Rappalom, možda pao u drugi plan. Stoga, kompresovanje likova kroz vrlo vješte načine ekspozicije ipak funkcioniše, te tako ne gubimo iz vida najvažniju priču, onu koja će naše likove natjerati na vrlo teške odluke koji će nadalje oblikovati njihove živote.

Davey i Gloria nisu nimalo jednostavni, te bih volio da pogledate film i sami odlučite da li su oni pozitivci, negativci ili ipak pomalo od oboje. Film se završava njihovim poljupcem iznad kojeg se pojavljuje naziv, "Killer's Kiss", što implicira da je neko od njih dvoje, (a možda čak i oboje) ubica nečega. Šta su to ubili? Volio bih da to sami odlučite.

https://www.imdb.com/title/tt0048254/?ref_=nv_sr_1