Polako ali sigurno skidam sa watchliste ove kultne filmove. Dog Day Afternoon je bio sljedeći.
Postoji mnogo sjajnih i odličnih trenutaka u ovom filmu Sidney Lumeta, ali ono najbolje je njegova odluka da većina scena bude improvizovano. S obzirom da se radi o rekreaciji stvarnih događaja, ideja da se više improvizuje a manje prati scenario je zaista briljantna. I funkcioniše gotovo besprijekorno.
Sa spontanošću svih glumaca, gotovo bizarnim dijalozima i odvijanjem događaja koji su čista ludnica i haos, dojam da gledam film se polako gubio i iz minute u minutu sam postajao neposredni i direktni svjedok svega sa ekrana. Iz udobnosti svoga kreveta, Sidney Lumet me je odveo na ulice Brooklyna, u epicentar zbivanja pokušaja pljačke banke koja poprima neočekivane i sulude razmjere. Baš takva bizarnost, neočekivanost i totalna spontanost najviše ostavlja dojam da se ovdje radilo o istinitoj priči.
Paralelno s tim, da bi nas još više zbunio što se tiče stvaranja mišljenja o glavnom liku, pljačkašu Sonnyju (Al Pacino), Lumet nam priča i o njegovim jedinstvenim, gotovo simpatičnim ali prilično jednostavnim motivima za pljačku. Ono što je zamišljeno kao jednostavan zadatak uzimanja novca i što bržeg napuštanja banke, postaje prava zavrzlama i talačka situacija, u kojoj Sonny ne želi da ozlijedi nikog, i iz čega će se pokušati izvući bez da završi u zatvoru.
Situacija prikazana u filmu danas se izučava na policijskim akademijama kao jedan od primjera rješavanja talačke krize i kontrolisanja mase. To najbolje pokazuje koliko stvarnom se doima radnja i kako kvalitetno je rekreirana istinita priča koja je inspirisala film.
https://www.imdb.com/title/tt0072890/
Nema komentara:
Objavi komentar