Svako kretanje je ples ako ste kreativni. Sve ima svoju ljepotu ako ste dovoljno maštoviti.
Ja nisam ni jedno ni drugo. American Beauty Sama Mendesa, kojeg sam želio pogledati jako dugo, otkrio mi je da ne umijem uživati u životu. To nije uradio pričajući priču o čovjeku srednjih godina koji je opsjednut prijateljicom njegove kćerke, ili o njegovoj supruzi koja je nezadovoljna i upušta se u aferu. Veliki dojmovi su izostali i kod gledanja priče o zaštitničkom i strogom ocu koji sinu pokušava ugraditi disciplinu. Nisam nešto pretjerano reagovao ni na tinejdžersku ljubav, umišljenost, strast ili požudu. Bili su to moćni narativni dijelovi, ali nešto drugo me je dotuklo.
Plastična vrećica koju nosi vjetar. Toliko obična stvar, toliko svakodnevna da je jednostavno ne primjećujemo. Scenarista Allan Ball je inspiraciju za film našao kada je na ulici vidio vrećicu koju nosi vjetar, te odlučio da napiše scenario. Da li možete povjerovati u to? U trenutku kada je jedan od likova opisivao tu scenu, vrećicu koja zapravo pleše, shvatio sam da nemam maštovitost. Nikada ne bih nešto takvo nazvao lijepim, niti bih u tome prepoznao bilo šta lijepo. Možda budem poslije ovog filma.
Način na koji je to opisano, učinilo je najjednostavniju stvar na svijetu tako estetskom. Zaista se naši stavovi nalaze u načinu na koji posmatramo svijet. Treba nalaziti i pronaći nešto lijepo u najsitnijim i najbanalnijim situacijama u našim životima, i mislim da je to suština ovog filma. Postoji naravno i veoma velika i duboka radnja, priče o ljudima koji su na svojoj površini uglađeni, vode život po društvenim pravilima, no ispod te fasade se kriju strahovi, želje, te svako na svoj način pokušava da nađe satisfakciju, i na kraju krajeva ljepotu.
https://www.imdb.com/title/tt0169547/?ref_=tt_mv_close
Nema komentara:
Objavi komentar