Ljudi su na internetu pisali kako se osjećaju ozračeno poslije gledanja Chernobyla. Moram priznati da sam slične osjećaje i dojmove imao. Još od prve epizode, jedva da je koji dijalog bio u kojem se ne pominje opasnost izlaganja radijaciji. U ovoj epizodi je taj osjećaj još jači jer konačno vidimo njene rezultate. Svi oni koji su na početku bili izloženi sada su u teškim mukama, ili umiru, ili umiru u teškim mukama.
U ovoj epizodi se po prvi put postavilo pitanje, koje mi ni na kraj pameti nije bilo prije, a to je zašto je uopšte došlo do eksplozije? Naučnici kažu da, po njihovim teorijama, eksplozija reaktora nije moguća. No, desila se i moguća je, te Ulana odlazi u bolnicu da ispita sve tehničare i rekreira događaje u noći eksplozije, prije no svi umru. Plan iz prethodne epizode, da se ispumpa voda i spriječi još veća eksplozija, je upalio, no, prema riječima Legasova, posao još nije ni izbliza završen. Izvor radijacije je stabilan, vatra je ugašena, no još uvijek postoje ogromni kvadratni kilometri drveća, zemlje, kamenja, koji su kontaminirani.
Da bi problem bio još veći, ispod reaktora postoje podzemne vode, koje služe za piće stanovništvu, i koje se izlijevaju u rijeku Dnjepar, koja ide u Crno More. Ta voda je također kontaminirana, te Legasov mora smisliti novi plan kako bi spriječio radijaciju da se proširuje. Jedan od najjačih segmenata koji ovu seriju čini ovako popularnom ali i fenomenalnom, jeste vrlo uspješno pojednostavljivanje svih opasnosti i svih naučnih činjenica koji prate ovu nuklearnu katastrofu.
Zbog toga što zapravo savršeno razumijemo sve efekte i sve posljedice radijacije, svima nama je i dramski efekat serije izuzetno veliki. Zato su ljudi na internetu pisali da se osjećaju ozračeno.
Prethodna epizoda
https://www.imdb.com/title/tt9166672/?ref_=tt_mv_close
Sljedeća epizoda
Nema komentara:
Objavi komentar