Luis Bunuel je kazao svom prijatelju Salvador Daliju kako je sanjao oblak koji presijeca mjesec na pola, kao britva ljudsko oko. Dali je odgovorio da je sanjao ljudsku ruku kroz koju puzaju mravi. To je inspirisalo nastajanje ovog filma.
Prije stvaranja svog prvijenca, Bunuel je radio kao pomoćnik režisera te kasnije i kao filmski kritičar. Prijateljstva sa Federico Garcia Lorcom i Salvador Dalijem su mu pomagala u pokušavanju da stvori umjetnost koja će biti drugačija od umjetnosti njegovog vremena. "Un chien andalou" je zamišljen da isprovocira intelektualnu buržoaziju, i Bunuel ga je radio s namjerom da film bude omražen.
Zajedno sa Dalijem je napisao scenario, kazavši: "Naše jedino pravilo je bilo jednostavno: nijedna ideja ili kadar koji bi mogao biti opisan bilo kakvim racionalnim objašnjenjem neće biti prihvaćena. Morali smo otvoriti sva vrata iracionalnog, i zadržati sve one slike koje nas iznenade, bez pokušaja objašnjavanja zašto." U filmu viđamo svakojake besmislene i nepovezane sekvence koje nemaju nikakvu narativnu strukturu. Nasumični predmeti, osobe i radnje se bez ikakvog reda smjenjuju na ekranu, i mozak koji je navikao da priča u filmu bude smislena, morat će se od toga odvići. No opet, koliko god bizarno i netipično, ipak ovo djelo ima nekakvu čudnu i neobjašnjivu neodoljivost.
Luis Bunuel je na premijeri bio sakriven iza platna, sa kamenjem u džepovima, jer je očekivao da će ga zbunjena publika napasti. No, bio je iznenađen i poprilično razočaran kada je publika bila oduševljena. Ovaj film označava početak Bunuelove karijere i kasnije mjesto najboljeg od najboljih u žanru nadrealizma.
https://www.imdb.com/title/tt0020530/
Nema komentara:
Objavi komentar